Sjutra počinje Mundobasket. Iako smo mi zemlje košarke a ne fudbala, fudbalski Mundijal (na kome ili ne učestvujemo ili smo epozodisti) nam je 20 puta važniji događaj od svjetskog prvenstva u sportu (svjetski vrlo popularnom) u kome smo više puta bili prvaci svijeta i kontinenta.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Mundobasket dođe kao zanimljiva zamjena za Mundijal u fudbalu, i kao podsjetnik da to nije TA godina. A onda, kad sve to znamo, možemo da navijamo za naše…
U tom smislu sam se malo poigrao sa riječima u naslovu. Jer, niti nastupaju zajedno kao nekad, niti su oni jedine ekipe na takmičenju, nijesu ni u istoj grupi… ali je ipak kuriozitet da i Srbija i Crna Gora, drugi put za redom igraju na najvećoj smotri svjetske košarke.
U dobrom dijelu košarkaške publike u obje države i jedna i druga „petorka“ posmatraju se kao reprezenti istog naroda. Sličan je doživljaj i među velikim brojem igrača. To što se nećemo složiti oko imena, ili bar nećemo na tome insistirati, to je već neka druga ideološka priča. A i zašto bi?
Navijamo i za jedne i za druge. Kako stvari stoje u rasporedu mogli bi da se sretnu jedni protiv drugih tek u četvrtfinalu. Što bi, samo po sebi bio uspjeh za obje ekipe. Za Srbiju relativan, a za Crnu Goru – istorijski.
No, do tada, navijamo i za jedne i za druge. Pa neka bar neko od njih prođe među 8 najboljih. Tako sam ja to nekako sebi objasnio, i jedva čekam sjutra meč Crne Gore protiv Meksika. Vjerujem da će biti mnogo neizvjesniji duel od onog kada Srbija bude igrala protiv Kine.
Do čitanja u sljedećem broju.
