Službenici DPS-a, nakon što su sjahali sa grbače naroda, ne mogu nikako da se adaptiraju na stvarnost i političku realnost. Čini se da su i definitivno izgubili sposobnost „presvlačenja kože”, mada još imaju manekenske sklonosti i nose lijepa odijela.
Nema za šta portparol DPS-a Miloš Nikolić nije optužio mogućnost izbora Andrija Mandića na čelno mjesto Skupštine Crne Gore. Podsjetio da je državni neprijatelj, agent srpski i ruski, da bi to, štaviše, skrenulo Crnu Goru sa puta EU integracija, te da će ovakvim razvojem događaja „pasti maske na političkoj sceni i više neće biti nikakve mimikrije”.
E, budibogsnama, što ’no narod kaže. Portparol je samo zaboravio da podsjeti na onaj predizborni ples Mila i Mande u začudnoj atmosferi jednog podgoričkog hotela. A ples je bio prisan, pun prijateljskog naboja, skoro bi se moglo reći, „stiskavac”.
Nu, sada je politički orkestar promijenio note, pa mladi portparol riješio da pjeva neke jako, jako, stare pjesme iz Milove mladosti. Daj, veli, da se opet posvađamo, da podijelimo Crnu Goru, pa i okruženje. Daj, veli, da se dogovorimo ko ljudi, da opet Milo bude Milo, a Manda bude Manda.
Pa ja, ne znam, portparole, kako da pomognem. A bih da mogu. Možda izvršiti neku diverziju. Na primjer, da Milo obuče Mandino odijelo, a Manda Milovo. Tu su oni negdje, iste veličine.
Milovan Urvan
