Na ovaj datum pun sjete prema djetinjem odrastanju u socijalističkoj zemlji Jugoslaviji, nastavljamo sa analizom Šafarevičeve deskripcije fenomena socijalističke misli u istoriji čovječanstva. Do sada smo primjetili da je na nivou teorijskih i umjetnickih spisa, pa i revolucionarnih programa, socijalizam pokazivao utopijske (neostvarive) i samim tim nehumane ideje zagovarajući neprirodnu, bezličnu jednakost.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
U drugom dijelu ovog rada Šafarevič navodi istorijske primjere državnog socijalizma. Dakle, one slučajeve kada se socijalistička egalitarna ideja „zajedništva“ sprovodila u život sa nivoa države, i kada je ona realno zaživjela na nekom prostoru i u određenom istorijskom trajanju.
Među prvim primjerima te vrste on navodi viševjekovno carstvo Inka, i jezuitsku državu u Paragvaju – oba nastala u Južnoj Americi. Jedan krajem srednjeg vijeka, a jedan početkom novog.
I oba su se okončala samourušavanjem. Kako rekosmo na početku ovog čitanja: urušavanjem bez jasnih i vidljivih razloga. Jedan razlog Šafarevič sam prepoznaje i izvlači logičkim zaključivanjem: jednoličnost, monotonost realizovane jednakosti koja poništava svaku personalnu ili grupnu inicijativu. To je dovelo do stvaranja takvog kolektiviteta koga nema ko da brani. Kolektiviteta u kom su društvene veze i međuljudske obaveze bile nametnute.
Zato se ti i takvi sistemi ruše kao kula od karata. Jednako carstvo Inka kao i SSSR ili SFRJ. Ne postoji unutrašnja motivacija samih njihovih članova da brane tu neljudsku monotoniju.
Sjetimo se samo onih soc-ralistickih zgrada po gradovima istočno-evropskog bloka. Neodoljivo liče na jednolične stambene kutije u koje su bili smješteni podanici u državi Inka. Ta je društvena struktura uvjek izgledala inferiorno u odnosu na šarenoliki svijet zapadnih uređenja, i na koncu se takvom i pokazala. Kao da nikada nijesu ni postojali, i kao da niko za njima ne žali osim udruženja penzionera koji više žale za svojom mladošću, nego za „drugom Titom“.
Do čitanja u sljedećem broju.
