Na kraju balade, bar za sada, imamo najavu osnivanja partije razočaranih funkcionera SNP iz orbite 43. Vlade

Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Zanimljiv je fenomen politička partija SNP.
Nastala je davno diobom jedinstvenog DPS-a, kao prvi društveno-politički odgovor na nastupajuće izdvajanje režima Mila Đukanovića iz Jugoslavije. Njeni prvi koraci bili su, uglavnom, porazi.
To su uvidjeli mlađi i talentovaniji za politiku, pa su najprije iz SNP istupili Bečić, Bogdanović i društvo, osnivajući partiju Demokatska CG koja je ubrzo prerasla i nadjačala majku-partiju.
Nije prošlo mnogo, iz SNP partije izašli su nešto manje mlađi, i nešto manje talentovani Knežević i Bulatović. Oni, iako promovisani kao ljevičari, otišli su desno.
Uslijedilo je istrčavanje Aleksandra Damjanovića u prazan politički prostor, direktno iz SNP-a, a u pravcu onoga što ćemo danas vidjeti kao menadžmentsko-berzansku političku orijentaciju. Anticipaciju PES-a.
I na kraju balade, bar za sada, imamo najavu osnivanja partije razočaranih funkcionera SNP iz orbite 43. Vlade.
Sve ovo ovdje rečeno ne iznosim kao kritiku ni kao humor, nego kao fenomen za političko istraživanje kakav zadivljujući politički potencijal ima ili je imala partija, koja od svog nastanka nije djelovala previše vitalno ni perspektivno.
Do čitanja u sljedećem broju
