Opet, da se podsjetimo, u Albaniji Srbi i Crnogorci nemaju pravo da nose svoja imena i prezimena, koja su albanizovana, nemaju mogućnost da se na popisima izjasne o svom identitetu, nemaju pravo na škole, politička organizovanja, medije, a Vučić ćuti!?
Političke intervencije i osvrti zvaničnog Beograda prema situaciji u Crnoj Gori „boluju“ od nerazumijevanja situacije, ili od sugubog egoizma i sujete kojoj ne bi trebalo biti mjesta ako takav „stil“ očito nanosi previše štete a nimalo koristi.
Od pada starog režima 30.avgusta 2020. politika zvaničnog i nezvaničnog Beograda prema dešavanjima u Crnoj Gori je bila čudna.
Kao da pate i žale za vremenima Đukanovića!?
Kao da im se sviđala sopstvena bespomoćnost u tom dugom vremenu, ista bespomoćnost koju sada demonstriraju prema Kosmetu gdje apsolutno ništa ne mogu uraditi jer su napravili potpuno pogrešne poteze.
Pozvati Srbe na bojkot lokalnih izbora na Kosmetu, dovesti ih u tešku situaciju, a nemati rješenje za takvu situaciju osim zahtijeva za „ponavljanjem izbora“ predstavlja obrazac neozbiljne i nakaradne politike.
Potvrda toj žalosti za padom Đukanovića predstavljaju teze koje ovih dana javnosti saopštava predsjednik Srbije Vučić, a koje nije postavljao za vrijeme vladavine Đukanovića niti u toku rada sadašnje Vlade premijera Abazovića.
Evo jedne izjave: „Albanci u Makedoniji mogu da dobiju i predsjednika Skupštine i sve a manje ih je nego Srba u Crnoj Gori; A Srbima kojih je 30 odsto u Crnoj Gori nude resore fizičkog i turizma!“; i druge: „Mi samo pitamo kakva je pozicija Srba. Samo ne možete da nam branite da pitamo šta je sa 30 odsto Srba u toj zemlji. Nemci u Mađarskoj imaju sve – od vrtića do škole. A Nemaca je veoma malo u Mađarskoj. A Srba 30 odsto, a nemaju nikakva prava.“
Ove izjave su antologijske, i ostaće zapisane kao ljuljanje i tumaranje predsjednika Srbije jer je ove izjave mogao slati na druge adrese u drugom vremenu.
Crna Gora će u pregovorima sa ambasadama Kvinte sigurno mnogo bolje proći od Srbije kojoj ambasade Kvinte ne daju ništa na Kosmetu, a ako „daju“ to su samo patnje srpskom narodu koji živi na toj teritoriji dok zvanični Beograd trepće od nemoći.
Opet, da se podsjetimo, u Albaniji Srbi i Crnogorci nemaju pravo da nose svoja imena i prezimena, koja su albanizovana, nemaju mogućnost da se na popisima izjasne o svom identitetu, nemaju pravo na škole, politička organizovanja, medije, a Vučić ćuti!?
Ali zato kaže: u Crnoj Gori Srbi sada nemaju nikakva prava!??
Za zvanični Beograd, Srbi jedino politički postoje u koaliciji ZBCG a „nema ih“ u Demokratama i PES-u!?
Taj neobični establišment Beograda Srbe „nije vidio“ niti u Vladi Krivokapića?
I to se zove ozbiljna politika?
Mandatar Milojko Spajić je uspio izboksovati kod Kvinte da ZBCG uđe u Vladu, što nije uspjelo Krivokapiću i Abazoviću, a zvanični Beograd je ponovo „jako nezadovoljan“, što svjedoče izjave Vučića.
Po onome što se da primjetiti, Kvinta će dati mogućnost da ZBCG uđe u Vladu ali tu mogućnost Vučić neće dozvoliti koaliciji ZBCG.
Ako ZBCG zbog pritiska Vučića ne uđe u Vladu, niko za njima neće plakati.
Mogućnost da se ZBCG otrgne od nerealnih želja i uticaja Vučića i donese mudra rješenja je malo vjerovatna, jer moraju „vezati konja gdje im gazda kaže“.
Ukratko, nije više problem Kvinta, problem je u opsesijama političkih čudaka koji lete na krilima političkih vjetrova egoizma i uvijek upropaste sve čega se dotaknu.
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
