Ko bi mogao da pomisli da će jedan vjerski obred postati grdno sudilište, raskršće na kome će vjetar surove realnosti, koji reže propagandne oblake, raskrinkati sve aktere u datoj igri. Pisali smo o igri Đukanovića i Vučića – oni su do ustoličenja bili dvije strane iste medalje (ne građani Crne Gore različite političke i vrijednosne orijentacije).
Kako se poduhvat osujećenja ustoličenja pokazao neuspješnim, a Milo Đukanović održao svoj kapitulantski govor sa izrazom lica – u strahu su velike oči, na njegovu partijsku strukturu, članstvo i biračko tijelo logički pledira URA (SDP i SD su već deklasirani). Odjedanput je za „Vijesti“ premijer Vlade Zdravko Krivokapić tiranin koji zloupotrebljava svoje nadležnosti i kome se prijeti tobožnjom odmazdom zapadnih centara moći?

Zvaničnici SAD-a i EU su, inače, podržali ustoličenje na Cetinju i optužili Mila Đukanovića za državni udar i ne ispovijedaju svoje zakulisne radnje „Vijestima“ da ih ovi kače na naslovnu stranu (tako se nikada ne postupa – ili se šalju upozorenja javnim diplomatskim kanalima, ili se daje tajna podrška određenim političkim opcijama, pa se o tome ne trubi u medijima).
O tome da URA pledira da postane druga strana medalje pisao sam još kod smjene ministra Leposavića – URA je tražila njegovu glavu na vrlo nezgodnoj temi Srebrenice (što je imalo veći odjek van granica Crne Gore), a druga strana ga je branila da dokaže svoje srpstvo, dok je premijer Krivokapić bio uhvaćen u procjep da ruši Vladu ili smijeni ministra koga je sam doveo u kabinet. Tada je to moglo da se tumači kao nekoordinisani slijed događaja, jedni su na svojim ideološkim pozicijama, drugi na svojim i interesi im se slučajno presijecaju.
Poslije ustoličenja, koje je brat mitropolita Joanikija u pismu zahvalnosti premijeru Krivokapiću, objavljenog na sajtu Mitropolije, opisao kao proizvod odluke „takvog ranga, da to djelo ulazi u nove primjere čojstva i junaštva“, sve uloge se jasnije vide. Prvo, vidi se da URA ne može da kontroliše rad Vlade oko ključnih pitanja, da njen ucjenjivački potencijal nije beskonačan; drugo vidi se da URA želi po svaku cijenu da istisne samog premijera iz Vlade i potencijalno obnovi dogovore koji su važili između Đukanovića i Vučića (tako što bi zauzela mjesto Đukanovića).
U ovoj zamisli ih podržavaju „Vijesti“, koje ne podupiru Vladu kao takvu (nikada i nisu), već isključivo onaj njen dio koji je pod kontrolom URA-e. Premijer Krivokapić i poluodsutne Demokrate (vidim gdje je Momo Koprivica, a gdje je Aleksa Bečić?) moraju razraditi zajedničku strategiju opiranja dvoglavoj poslovičnoj medalji, tako što svojim zalaganjem da se ispune ključni zadaci Vlade neće dopustiti da se polarizuje politička scena Crne Gore između URA-e i političkog projekta koji finansira Vučić (što je novi cilj igre, nakon što je Milo Đukanović politički krahirao na Cetinju).
Premijer Krivokapić je dokazao i sebi i drugima da ima kapaciteta da bude lider. Mora nastaviti u tom pravcu ako želi da ispuni amanet blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. Samo kroz konkretne uspjehe, poput ustoličenja novog mitropolita na Cetinju, će tako nešto biti moguće i održati premijera na površini, politički govoreći. Iz toga se može roditi jedna perspektivna demokratska konzervativna stranka, koja u bloku sa umjereno liberalnim Demokratama može zauzeti centralnu poziciju na crnogorskoj političkoj sceni (nasuprot objema stranama medalje). DF ili neki njegov dio, oslobođen od uticaja Vučića, apsolutno može postati dio objašnjenog mehanizma.
Premijer i Demokrate nemaju medijsku mašineriju, nemaju spoljne sponzore i zato su u konstantnoj defanzivi u informativnom prostoru. Svaka njihova greška se uveličava, svaki uspjeh se obesmišljava ili pripisuje drugima. Oni imaju pozicije u vlasti i mogućnost djelovanja kod ključnih pitanja, jer ucjene su dvosmjerne, ni URA ne želi da se sruši Vlada njenom krivicom. Zato treba da se fokusiraju na konkretne ciljeve, a ne na medijsko prepucavanje, jer to nije njihov teren.
Otvorena su pitanja popisa i Temeljnog ugovora sa SPC u kratkoročnoj perspektivi, to mora da se sprovede kao i ustoličenje na Cetinju, pa će aplauzi teći sve do isteka mandata.
P.S. U međuvremenu je mitropolit Joanikije izjavio isto što i patrijarh da „nije bilo pomjeranja, niti bilo kakvog otkazivanja (ustoličenja) u noći između 4. i 5. septembra“, zahvalio se premijeru Krivokapiću i ministrima. „nemam riječi kakvi su bili premijer i ministri, posebno ministarka odbrane“, i objasnio da je Temeljni ugovor u finalnim fazama pred potpisivanje – „postoji dobra volje dvije strane da se Temeljni ugovor potpiše, to je blizu rješenja, radi se o preciznom formulisanju“.
Aleksandar Đokić
Izvor: Fejsbuk
