Ono što su mogli i trebali da urade Vujanović i Đukanović, a nijesu, uradio je Jakov. Pravim i tradicionalnim povodom istakao je vrlinu grešnog čovjeka, i ukazao na dobre strane onog političara koji je imao i mana. I time, na najbolji način, svojim protokolarnim dejstvom, istakao kontinuitet države i institucije njenog predsjednika
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Crnogorski predsjednik Jakov Milatović nastupa sa promjenjivim uspjehom, što bi rekli sportski reporteri. Onomad je iznenadio Stoltenberga pominjanjem žrtava u Murinu, i to i sred Brisela. Zatim je dozvolio da njega iznenadi Plenković forsiranjem priče o odšteti i zločinima učinjenim prema Hrvatima. Međutim, na godišnjicu smrti bivšeg predsjednika Momira Bulatovića je – briljirao.
Ono što su mogli i trebali da urade Vujanović i Đukanović, a nijesu, uradio je Jakov. Pravim i tradicionalnim povodom istakao je vrlinu grešnog čovjeka, i ukazao na dobre strane onog političara koji je imao i mana. I time, na najbolji način, svojim protokolarnim dejstvom, istakao kontinuitet države i institucije njenog predsjednika. Lijepa riječ, sjećanje na dobre stvari i svijest da istorija ne počinje od nas. Sve tri stvari bijahu urnisane u epohi MĐ vladavine.
A posebno je važno što je istaknuta Bulatovićeva nekoristoljubivost. Koja je u vremenu za nama, i u pokojnikovom DPS okruženju bila rijedak biser među političarima na vlasti. E tako se vaspitava i u dobrom pravcu obrazuje javno mnenje. Odavanjem počasti i sjećanjem na druge. Na prethodnike. Treba umjeti i htjeti tako nešto raditi. I baš takva protokolarna pedagogija pripada funkciji predsjednika.
I baš su se zbog toga, oglasili sa lanca mnogi „glasnogovornici“ propale ideologije koja dijeli, širi mržnju i ne shvata, da će Crna Gora postojati bez njih na vlasti. Odnosno, da će postojati upravo zahvaljujći njihovom političkom nestajanju.
Do čitanja u narednom broju….
