Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Kakav praznik za demokratske i građanske oči! Petnaest izbornih lista, među kojima je teško istaći nekog favorita na kakvog smo navikli u svim dosadašnjim nadmetanjima za parlament. U odnosu na prethodne izbore ”za i protiv” DPS, ovi nam dođu poput neke bajke ili idiličnog kraja napetog horora. Znate ono kad su svi na kraju živi i zdravi, sa ponekom ogrebotinom, a glavni negativac negdje raspršen u svemiru?
Ovi izbori su toliko relaksirajući da sa brojem učesnika ispunjavaju prizor čuvenog narodnog izraza ”sve u šesnaest”, koji hoće da kaže da je potpun užitak, doživljaj ili poduhvat o kom se radi. Ovdje doduše ima jedna dimenzija manje. Učesnika u izbornoj trci neće biti šesnaest nego petnaest. Nijesam analizirao ni brojao, ali ne pamtim ovoliki broj takmaca i ovoliku njihovu izjednačenost.
Vjerujem da svi oni znaju da pred sobom imaju jednu emancipovanu i probirljivu političku publiku koja je osjetljiva na glumu i prenemaganje, i kojoj ne možete tako lako prodavati svoja pljačkaška i zabušantska m..a, za nacionalističke i rodoljubive bubrege. Ovdje je riječ o publici koja voli novo, efikasno i dosljedno. Jeste, naizgled, paradoksalno da se radi o publici koju čini narod odan tradiciji i istoriji, a da taj isti narod voli ”mlade i uspješne”. Ali tu i jeste ta ”kvaka” istančanosti sluha ovdašnjeg glasača. On znalački razdavaja kulturu i duhovnost na jednoj, od politike kao učinkovitog zanata na drugoj strani. Zato sa njim nema zafrkancije.
Do čitanja u novom danu, Tačno u podne. Zbogom
