To što smo rođeni na određenom prostoru ne obavezuje nas samo da se za taj prostor borimo protiv svih koji pokušavaju da nogom na njega nasilno stupe. Nužno je da se za taj prostor borimo tako što ćemo ga učiniti boljim, zdravijim, humanijim, pravednijim mjestom za život i naš i naših potomaka i onih koje dočekujemo i primamo kao dio svog prostora.
Piše: RANKO RAJKOVIĆ
Te dvije udružene borbe čine nas patriotima. Zapitajmo se na što su naše patriotske radnje usmjerene?
Uglavnom na prošlost i opšte istorijske epizode ratova, prevrata, stradanja. Većina onih koji sebe smatraju patriotama veoma malo se posvećuju stvarnom, tekućem životu. Svjedočimo da su na aktuelne društvene probleme i nepravde neki patrioti apsolutno neosjetljivi, kao da nijesu odavde, kao da ne žive u ovom vremenu.
Tačno je da država kao postojbina, država kao domovina, država kao tradicija, država kao zavičaj predstavlja korijen patriotizma ali je isto tako tačno da u samoj državi uvijek leže korijeni teških problema i nepravdi koje nam opterećuju društvo. Kako u pozadini projektovanog patriotizma tako i u pozadini naših mnogobrojnih problema i nepravdi stoji nejaka, neuređena, izmanipulisana, da ne kažem kriminogena država. Naivno je i djetinjasto kada se patriotski motivi i djelanja posvećujuju nekoj projektovanoj, istorijski izmaštanoj državi, a ne onoj stvarnoj državi u kojoj se živi. Pogubno je kada patriotizam žmuri pred očiglednim problemima i nepravdama u društvu.
Svako od nas najčešće govori o problemima i nepravdama koje su baš njega zadesile. Malo je onih koje bole problemi i nepravde nanijete drugima. Očigledne i u dugom kontinuitetu prisutne društvene nepravde slabe ljubav pojedinca prema državi. U Crnoj Gori istinski patriotizam je prigušen projektovanim patriotizmom koji je postao plodno tle za nesmetano bujanje nepravdi. Stvarne, živuće društvene nepravedosti, negativnosti i izopačenosti relativizovane su i potisnute pričama u korist retuširanja izblijeđelih istorijskih slika. Zamagljena dešavanja iz davne istorije koje favorizuje projektovani patriotizam ne donose korist društvu niti razvijaju suštinski patriotizam. Naprotiv. Guše ga.
Projektovani patriotizam se ne dotiče realnog vremena. Ne ostvaruje se u našim životima već u izanđalim konceptima istorije. Projektovani patriotizam ne proizvodi odanost državi, ne zbližava nas kao državljane, ne inspiriše nas da državu učinimo boljom, da je unaprijedimo prema idealu uređenih država. Takav patriotizam ne doprinosi ni jedinstvu, ni povjerenju, ni ljubavi građana prema državi. Naprotiv. Svađa nas i razjedinjuje u borbi za bolje društvo.
Projektovani patriotizam proističe iz istorijskih „sjećanja” i magli koje se nad Crnom Gorom ne razilaze više od sto godina. Jasno je da ono što se projektuje iz magluština prošlosti derogira i odbacuje ono što su realne i nasušne potrebe oštrovide sadašnjosti.
Ukoliko bi odlučili da se odmaknemo od opasne opčinjenosti istorijom, da izađemo na vidjelo svakidašnjosti i da svoje duše ispunimo pravim patriotizmom najlakše bi to mogli učiniti otvoreno razgovarajući o onome što smo doživjeli i viđeli u stvarnim, sopstvenim životima poslednjih decenija u svojoj državi. Te stvari nam se sada veoma jasno prikazuju. O njima saznajemo svakog dana sve više i više iz novina, sa televizije, iz sudskih istraga i zapisnika. Pogledajte samo sve te afere, pljačke države, sprege organizovanog kriminala i sudstva, ubistava za čije je nerešavanje bila zadužena policija i državni pravosudni aparat. Osvrnimo se oko sebe i viđećemo još mnogo, mnogo koječega truloga.
U svoj toj dekadenciji dovoljno je podsjetiti se nosioca temeljnih državnih funkcija koji su danas u zatvoru. Prisjetite se predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika Privrednog suda, Vrhovnog državnog tužioca, glavnih inspektora za borbu protiv kriminala i inih poslanika, ministara, direktora, upravnika koji su bili zaduženi da predstavljaju i štite državu a danas je najvećem interesu pravne države da upravo njih pohapsi jer je patriotizam realizovan, odnosno primijenjen u praksi. Samo se podsjetite imena visokih državnih zvaničnika i njihovih djela i vi ćete obaviti svoju patriotsku dužnost. Realizovaćete svoj patriotizam.
Ukoliko vam je uopšte stalo do iskrenosti, do razvijanja i njegovanja patriotskih osjećanja razmišljajte i bavite se životom države u realnom vremenu. Istoriju prepustite smirenijim vremenima i razboritijem potomstvu. Vrijeme će prikupiti više gradiva za državnu i nacionalnu istoriju na isti način kao što vrijeme radi u korist arheologije. Što izvori budu stariji biće nam zanimljiviji. Sagledaćemo ih sa manje pristrasnosti i više suštinskog patriotizma.
