U organizaciji Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore i SIKC „Sveti Sava“ u Srpskoj kući u Podgorici održana je Akademska tribina na kojoj je , na temu „Vaskrs-praznik nad praznicima“, govorio protojerej-stavrofor Gojko Perović, paroh pri crkvi Svetog Đorđa u Podgorici i arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski.
Otvarajući tribinu urednik Budimir Dubak je podsjetio da je otac Gojko Perović i prošle godine u susret Vaskrsu bio gost tribine i govorio na temu „Dani Hrisovog stradanja i vaskrsenja“. Dubak je govorio i o biografiji Perovića, naglasivši da je objavio brojne radove iz oblasti bogoslovske misli, u čijem središtu se nalazi i tema tribine.
– Vaskrsenje Gospoda našeg Isusa Hrista se naziva „Praznik nad praznicima“, jer, kako kaže apostol Pavle: „Ako Hristos ne vaskrse, onda je uzaludna propovijed naša, uzaludna vjera naša, uzaludna i nada naša“. Ovu najdublju istinu saopštava i blaženopočivši mitropolit Amfilohije riječima: „ Zaista Hristovo vaskrsenje je suština Hrišćanstva. Sva događanja u istoriji spasenja roda ljudskoga i njegovog napretka i rasta, vrhune u tajni Vaskrsenja, Život na zemlji i u vasioni, onaj koji je od iskoni dat i u tvorevinu utkan, tek u Hristovom vaskrsenju dobija svoju stamenost i besmrtnost, svoje opravdanje i smisao – kazao je Dubak.
Pozdravljajući prisutne protojerej-stavrofor Gojko Perović je kazao da kada se živi vjera Hristovog vaskrsenja tu nema prvih i drugih, nego su svi ljudi isti, a zatim se osvrnuo na nekoliko aspekata izlaganja, biblijski, bogoslužbeni, kalendarski i molitveni.
– Kada je u pitanju biblijski aspekt, priče o Vaskrsu ne bi bilo da nema biblijski zapis o tom događaju. Ponoviću riječi sveštenika Borisa Brajovića na jednom predavanju kada kaže, da naša vjera nema samo jedno jevanđelje, nego četiri, što znači da je Gospod izvolio da se taj važni događaj i izvještaj o djelima Gospodnjim ne vezuje za jednog čovjeka. Kada je u pitanju četvorojevanđelje, Gospod je ostavio četvoricu apostola da svjedoče i napišu… Nisu ti izvještaji u sukobu, ali ima nekih razlika, razlika u jeziku, nijansama, doživljaju, isticanju nekih stvari. A zapravo sva svjedoče o vaskrsenju. Crkva ne voli da propovijeda neku izvjesnost kada je u pitanju ovaj zemaljski život. Naprotiv, neizvjesnost i napetost, šta će i kako biti, to je karakteristika hrišćanskog života. Ljudski život je neizvjestan upravo što nas je Bog stvorio, ne da bi smo ovdje skončali, nego da bi živjeli još jedan život izvan ovoga, život koji nas čeka – kazao je otac Gojko Perović.
Govoreći o bogoslužbenom i kalendarskom aspektu, Perović je kazao da ga bogoslužbeni podsjeća na naseđe predaka i njihovo čuvanje vjere, dok je kalendarski, kako kaže, vezan za proljeće i buđenje opšteg života. U okviru molitvenog aspekta, Perović je naveo primjer freske iz manastira Sopoćani, koja je nekada bila potpuno zlatna, koje je vjekovima pokradeno od strane Turaka, a sada obasjana prvim sunčevima zracima sija kao nekada, ističući da je svjetlost sunca i svjetlost praznika.
– Kada svetlost praznika padne na nas, ovako ojađene, pohabane, onda i mi zasijamo onom pravom svetlošću, kakve nas je Bog stvorio i kakvi bi, ustvari, trebali da budemo. Za to služi praznik, jer je on priprema za ono što nam Bog daje – zaključio je otac Gojko Perović.
Po najavama organizatora Akademske tribine biće nastavljene i u narednom periodu.
Izvor: Saša Jevrić/s-medijicg.com
