Stari patak metnuo naočari svoje….

Postoje dva osnovna pravila medijskog spina tj. zaluđivanja naroda. Prvo je: ako uradiš jednu gadost izmisli drugu gadost koja se čini skandaloznijom od prve i tako skreni narodu pažnju s prve. Drugo je: ako napraviš gadost ti odmah izmisli neku predivnu priču koja će svojim lažnim sjajem zaseniti gadost numero uno. AV je to uradio, kako mu inicijali kažu, audio-vizuelno od početka svoje vladavine a konačna “overa” je došla s gostovanjem na RTS-u i mahanjem ruku ispred table. On je, kao stari patak iz dečije pesmice, posadio građane pred tablu i objasnio kako živimo neviđeno. Zlata i para više no ikad, Deficit je samo 22 milijarde. Prestigli smo BiH! Naši poljoprivrednici, naročito proizvođači mleka, pune džepove, inflacija će se obuzdati, a ni malinari se ne bude, još “samo” da razvijemo jug Srbije pa da i njima bude prosečna plata 1250 evra kao Vračarcima.
A zašto je to uradio? Legao je na rudu i de fakto priznao nezavisnost Kosova koje će imati neformalnu ambasadu u Beogradu (i vice versa) pa sad tu, za mnoge neugodnu činjenicu, koje na tabli nema (piši-briši tabla sredi sve) potiskuje svojim čočkarijama vezanim za ekonomiju. A koja je realnost priče?
Na Vračaru preživljava veliki broj penzionera (najstarija opština u Srbiji) kojima su, kao i njihovim sapatnicima na jugu, penzije mizerne. Na Vračaru je srpska novogradnja u poslednjih desetak godina krcata nedavno zaposlenima u državnoj upravi, imućnim privatnim preduzetnicima iz Srbije, Crne Gore i BiH pa se čini da je to neki Eldorado. Ali, kao što rekoh, ono brojnije, vremenski prisutnije i godinama starije stanovništvo, ne oseća “benefite” uvoznog mleka iz Poljske, domaćeg putera od 325 dinara, vrtoglavog skoka cena mesa i, generalno, prepolovljene kupovne moći. Bitno je da imamo najveće devizne rezerve. Ko ih ima? Šta radi s njima? Sigurno ih neće uložiti u samoodrživu domaću privredu već će braćalama i stranim investitorima davati subvencije za privatluk.
Za to vreme, na jugu, radnica u kraljevačkom Leoniju, iznurena od posla traži da je puste s posla. Pada na pod. Na kraju je odvode do doktora koji kaže da je s njom sve u redu i da se vrati na posao. Nedugo potom ona umire. Ovaj užasan primer nije usamljen. Niko više ne piše o radnicima koji rade na crno i padaju sa skela. Nestadoše pedofilni bunga-bunga partiji s radara. Nema više afera o kojima nas obaveštava stanovita Marinika. Bitno je da neki jedi kupus a drugi meso te da u proseku,po statistici barona Serbhauzena, AV-a, jedemo sarmu.
Lepo je verovati u bajke Serbhauzena. Zavodljiva je to umetnička forma, baronisanje kako se nekad govorilo, i odgovara sanjarskoj slovenskoj duši. Posmatrao sam postarijeg vozača raspadajućeg autobusa GSP dok je slušao “vesti” Radio-Beograda: imao je blaženi, zen pogled. Kako i ne bi: sve uspeh do uspeha. Prosto ti milo i drago što živiš u Srbiji. Avaj, moraćemo da menjamo žanr i da se suočimo s tim da živimo ne u bajci već u socijalnoj drami, u brutalizmu, crnom talasu, u filmovima Kena Louča i Žike Pavlovića. To je naša realnost i što pre ugasimo televizore i radio aparate i upalimo moždane vijuge i oni će ga “ugasiti”.
Aleksandar Novaković
Izvor: Plamen
