Ako ste student fakulteta političkih nauka ili prava u Podgorici imam dobar savjet za vas. Nemojte spremati predmete Radno pravo, Evropsko radno pravo i Socijalna zaštita za januarski ispitni rok, jer je zima u Šavniku jaka, a putevi neprohodni. Velike su šanse da vaša profesorica dr Vesna Simović-Zvicer neće moći isprtiti do fakulteta i ispiti će biti odloženi.
Ako ste Vesnin prijatelj, slobodno je pitajte kako misli da izdrži zimu u Šavniku? Već je oktobar mjesec, na šta će se grijati? Je li kupila drva, je li ih neko iskratio, jesu li suva, pokrivena? Ima li ljuščica za nalaganje? Kakav je uopšte šporet, je li očišćen odžak? Zna li da je kasno sad pelet da nabavlja i mrči oko toga? Je li kupila zimske gume i lance? Zna li da ih postavi? Ima li vunjene čarape i džemper? Je li nabavila šterike kad nestane struja, je li spremila zimnicu? Ozbiljno, nije laka zima u Šavniku.
Da li je prilikom selidbe za Šavnik Simović-Zvicer obavijestila svog poslodavca o promjeni mjesta prebivališta? Trebalo bi, jer po Zakonu o radu, za čiji je komentar potpuno legalno od autorskih prava inkasirala 20.000 evra, zaposleni se može uputiti na rad van mjesta prebivališta samo uz pisani pristanak. Da li su dekani prava i političkih nauka sa Simović-Zvicer potpisali aneks ugovora u kome ona pristaje da iz Šavnika prti svaki do Podgorice? Mislim, radi se o profesorici, moraju joj platiti i neko gorivo i dodatak za odvojeni život.
A možda nas Vesna samo zeki i u lice nam demonstrira da država ne radi i da ne možemo ništa po tom pitanju.
Dr Simović-Zvicer je doktor pravnih nauka i sigurno zna da glasati mogu samo državljani sa prebivalištem. A definicija prebivališta je „mjesto u kojem se lice nastani da u njemu stalno živi, kao središtu životnih interesa i profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza koje pokazuju da, između lica i mjesta u kojem se nastanilo, postoji neposredna i trajna povezanost“.
Uz deficiju prebivališta po zakonu postoji i procedura pri kojoj se uz prijavu o promjeni za zaposlena lica predaje i dokaz o zaposlenju. Iz drona se vidi da je mjesto u kome dr Simović-Zvicer stalno živi kao središte životnih interesa i profesiosnalnih, ekonomskih i drugih veza, nikako nije Šavnik. To bi trebalo biti jasno i svakom službeniku MUP-a koji decenijama štancuje pred izbore štancuje razne isprave. Ali vidimo da nije. Umjesto bar privida pravde, osoba koja sjedi u sudskom savjetu i podučava studente pravu nam se smije u lice i svoju odluku lakonski opravdava sa „lakše mi je sve da pozavršavam u Šavniku“ i time nas uvodi u mračni svijet administracije Ministarstva za enterijer.
Svojim postupkom dr Simović-Zvicer nam šalje poruku da Ministarstvo ne radi svoj posao i da ga u Podgorici ne rade uopšte, jer se eto nekom isplati da se probija satima kroz brda i planine ne bi li završio jedan papir. Govori nam da ne postoje ni pravo ni pravda i da je otpor uzaludan. Ako pristanemo na to, u pravu je.
A možda nas stvarno samo zeki.
Možda je već ljetos spremila drva.
Nebojša Babović
