Kratki odgovor na pitanje iz naslova može biti – nigde. Apsolutno nigde pregovori nisu zapeli. Teza o nekoj prepreci u pregovorima pretpostavlja da su svi učesnici pregovora u njih ušli sa željom da oni bezuslovno uspeju. Ta hipoteza je nelogična jer je već jedna vlada sa istom parlamentarnom većinom, podržavana od istih političkih lidera bila oborena.

Dakle, dati akteri u datoj raspodeli mandata u Skupštini Crne Gore empirijski su dokazali da ne funkcionišu zajedno.
U međuvremenu se popularnost određenih partija podigla, dok se drugih spustila. Postoji i nova partija koja će nakon sledećih izbora već promeniti računicu i sastav nove, postizborne vlade. Demokrate stoga nemaju šta da izgube, oni sada drže ključeve kao URA u prethodnim pregovorima.
Sadašnji sastanci nekadašnje većine služe tome da se partije koje u njima učestvuju pozicioniraju pred izbore ili da demokrate dobiju sve što zahtevaju. Sada pobediti u pregovorima znači dobiti kontrolni paket u vladi ili se postaviti tako da birači ne smatraju vašu partiju krivom za propast pregovora. URA i Demokratska Crna Gora su protagonisti u ovoj drami, DF je unapred samostalno odlučio da ispadne (manje odgovornosti, manje glavobolja, dubina donosi veću korist).
Obe partije se međusobno optužuju za tajne dogovore sa DPS-om, mada je jedino URA formirala vladu uz pomoć DPS-a, sami izvucite zaključke. Obe partije predlažu kandidate za mandatara tako da mandatar ne bude izabran. URA je naravno predložila Dritana Abazovića, koji je srušio već dve svoje sopstvene vlade, dati mu treću je opasno i za njega samog. Demokrate su na to uzvratile manevrom da mandatar treba da bude ženskog pola.
Dritan Abazović je onda retorički predložio Vanju Ćalović Marković, retorički jer se iz same izjave vidi da to nije zvanični predlog, već odgovor kojim se treba jednako lukavo doskočiti prethodnom predlogu demokrata. Naposletku, demokrate su odgovorile zvaničnim predlogom koji ne može nikako biti prihvaćen ni od strane DF-a, koji se u pregovorima taktički pravi mrtav, ni od strane URA. Naime, demokrate su predložile Branku Bošnjak za predsednicu Skupštine, a Jelenu Borovinić Bojović za mandatarku.
DF to ne može da prihvati, jer se time jača deo te koalicije koji treba da demonstrira biračkom telu i zapadnim ambasadama da i DF u svojim redovima ima kakve takve nacionalne Crnogorce, dok URA ne može da prihvati da predsednica vlade bude bivša ministarka zdravlja, koja je do kraja bila lojalna Zdravku Krivokapiću. To je predlog koji je osmišljen da ne uspe.
URA jeste iznela dobar predlog u liku Vanje Ćalović Marković, ali onda mora da predloži i predsednika Skupštine, te da insistira na svom predlogu za mandatara, ne samo da taj predlog koristi kao retoričku igru u borbi sa demokratama. U međuvremenu je DF istupio u korist Miodraga Lekića koga je već ranije predložio Marko Milačić (trenutni saveznik demokrata) i bio ismejan zbog toga.
Postoje dva načina da pregovori o vladi uspeju. Prvi je da demokrate izgube bitku oko svaljivanja krivice, to jest da biračko telu bude ubeđeno da su oni namerno bili protiv pregovora. Trenutno URA nije postigla ovaj efekat, jer svaki put kad predlog za mandatara ne uspe Bečić izjavi da je otvoren za sve predloge osim da to bude neko povezan sa URA (i SNP). Drugi je da demokrate dobiju od URA više pozicija sada nego što bi mogli nakon uspešnih prevremenih izbora, ako URA pristane na Lekića to bi bio signal da je u pitanju ovaj ishod.
Aleksandar Đokić
