Đukanovićevi isfrustrirani puleni su izmislili kao novi vid provokacije javnosti kačenje državnih barjaka po pravoslavnim crkvama i na ogradama manastira. Par likova okače barjak, nekada ga zategnu na klinove koje su pribili u zid crkve, kao u Tološima, i ta jedna slika je dovoljna da sijaset Đukanovićevih medija to objavljuje kao prvu svjetsku novost praveći od toga uragan, uz sadistički eho: Evo šta vam radimo.
Ukratko, aktera događaja mizeran broj, barjaka deset puta više a Đukanovićevi pogani mediji kuvaju i prže javnost u skladu sa svojim perverznim impulsima. Đukanovićevo političko vrijeme je isteklo, još ga drži grč želje za osvetom, žudnja za konfliktima po svaku cijenu.
Da su održani izbori u Podgorici u junu, taj opskurnih lik bi već bio gotov. Ništa od ovoga ne bi bilo, bio bi manji od makova zrna. DF je poslije uspješnog prijevremenog rušenja Vlade Krivokapića direktno kumovao ovoj situaciji, skupa sa SNP i Vučićem.
Dali su Đukanoviću vazduha, šansu da se osvježi i nastavi politiku političkog satanizma začinjenu beskonačnim provokacijama građana. Sve su prilike da će Demokrate preuzeti tu štafetu političkog bauljanja i nastaviti s greškama tamo gdje je DF stao. I nije sramota DF niti Demokrate što su bespomoćni pred Đukanovićevim medijima i svakodnevnim provokacijama njegovog bašibozuka.
Ne osjećaju nikakvu grižu savesti što su sve medijske bitke izgubili, čak i poslije 30. avgusta kada su se osjetili pobjednicima. I što sada nemaju šta reći osim treptati i ćutati, kao da se ćutanje računa u vođenje politike. I na koncu, bilo bi zaista lijepo da sebe proglase teškim političkim invalidima, potpuno nesposobnim da zaštite javnost od višedecenijskog maltretiranja koje sprovode Đukanovićeve šuše i maruše.
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
