Djelovanje društva i javnosti mora biti odlučno- ne dozvoliti Đukanoviću destabilizaciju države, niti mu dati mogućnost da režira krupne incidente koji se unaprijed najavljuju a koje definišu njegovi mediji kroz sprovođenje silovitih medijskih hajki koje gledamo svako malo.
Poslije ovakve izjave i odvratnog napada na Mitropoliju, predsjednik Crne Gore, izgleda, više nije predsjednik države već promoter ultrašovinizma i ključni faktor destabilizacije države. Razlog njegovog neadekvatnog ponašanja su poslednja hapšenja njegovih saradnika zbog privrednog kriminala velikog opsega. Prosto su ga nervi izdali.
Prijetnje koje je upućivao tužiocima su bile jasan znak da je izgubio orijentaciju u realnom vremenu i prostoru, te da može praviti vrlo neoprezne korake dok se nalazi u stanju teške psihoze i zlobnog transa. Odakle mu ideja da će zapaljivom ratnom retorikom i lupanjem u ratne bubnjeve moći išta učiniti po pitanju vraćanja na vlast?! To je nemoguća misija.
Nalazeći se u košmaru zbog sudskog procesuiranja najbližih saradnika koji su do kosti ekonomski obrstili Crnu Goru, bez snage da išta promijeni, Đukanović crta Mitropoliju kao metu jer mu se priviđa da se „Vlasi neće dosjetiti“ da su hapšenja a ne Mitropolija ključni razlog koji ga dovodi u stanje usijane neuračunljivosti. Đukanović odlično zna da će mu bilo koji naredni izbori donijeti političku smrt, pogotovo izbori u Podgorici, i njemu se žuri.
Djelovanje društva i javnosti mora biti odlučno- ne dozvoliti Đukanoviću destabilizaciju države, niti mu dati mogućnost da režira krupne incidente koji se unaprijed najavljuju a koje definišu njegovi mediji kroz sprovođenje silovitih medijskih hajki koje gledamo svako malo.
Ukratko, dok Đukanović „gori“ javnost mora da ga „hladi“ jer je svima jasno da mu se po glavi vrzmaju želje za krupnim konfliktima i sukobima zarad političkog spasa.
Vojin Grubač
Izvor: Fejsbuk
