Često se govori o velikim podjelama unutar crnogorskog društva, pa se kaže kako su duboke, nepomirljive i nepremostive. A misli se uglavnom na nacionalne podjele. Pa zamislite samo kako beznadežno izgleda perspektiva pomirenja kada jedna naspram druge stoje − dvije ponosite nacionalne vizije. Crnogorski Srbi i crnogorski Crnogorci. Brat na brata, u epizodi: ko to više voli sopstvenu kuću!
Ali, da li je baš to tako? Da li je glavna, ona najteža, crnogorska podjela ona koja ide uz nacionalni šav? Meni se čini da dramatičnost savremenih društvenih nemira ne ide odatle. Rekao bih da nije moguće da ovoliku nepodnošljivost emituju prosto neki nacionalni identiteti.
Posmatrajući sve što se zbiva i kako se odvija ovih dana, prije bih rekao da zlokobnost ovih podjela izvire iz neke druge rupe.
Očiglednije od nacionalizma, Crnu Goru dijele razlike između onih koji su 30 godina zarađivali na povoljnim mjestima i imali razne privilegije − i onih kojima je malo koja želja mogla biti ostvarena. Pa sad ovi prvi vrište „za Crnom Gorom“ (čitaj: za svojim rajskim udobnostima), dok drugi tumaraju po površini i dubini partijskih svađa dojučerašnje parlamentarne većine. Pogledajte samo ko se oglašava u javnosti, i ko pravi performanse protiv novih vlasti? Sve sami „umjetnici“ „birokrate“ i „intelektualci“, koji se bjehu namnožili u širokim, za kontekst crnogorskog društva, preširokim državnim jaslama.
Zatim, poslije ove podjele na „bivše privilegovane“ i „sadašnje ne-angažovane“, a svakako prije priče o nacionalizmu – istakao bih i podjelu na ekstremne i jednoumne na jednoj i umjerene i pomirljive ns drugoj strani.
Pogledajte medije, naslove i polemike? Ko koga komentariše, ko koga idejama hrani? Svadljivci, lažljivci i rugalice. Kako oni sa „montenegrinskim“ tako i oni sa prefiksom „srpskog sveta“. Lako se razumiju; lako jedni druge prozivaju; i međusobno optužuju za sve i svašta. Ali više od njihove međusobne, i navodne, netrpeljivosti − oni ne podnose nikoga ko ima umjeren i pomirljiv stav. Svakoga ko zausti da ima nesto važnije, svetije i pretežnije od nacionalizma ovi jastrebovi napadaju − udruženim snagama.
I čini se, iako bi ubjedljiva većina naroda pristala uz ove pomirljive i potpisala svaki njihov stav, ove „hijene“ i „lešinari“ zdravog razuma, ovi srodnici po isključivosti, ne daju, ne dopuštaju da se svijet umiri…. jer kad bi se umirio, ne bi bilo razloga za njihovo postojanje
Milija Todorović
