Maša je rođena između ratova.. Tu negdje, oko njenog djetinjstva padale su bombe. Brzo ćemo slaviti punoljestvo-veličanstveni početak njenog novog vijeka.Danas! Danas se sjetimo onih čija djetinstva su eksplodirala, onih čija starost je ostala pritrpana u izgoretinama zla, onih koji su potopljeni sa mostovima svoje mladosti. Sjetimo se! Ne zaboravimo! Zaboraviće i nas naša djeca!
Maša je imala skoro dvije godine! Te večeri bio sam u Njegoševoj ulici, u kancelarijama budućeg Glasa Crnogorca. U vazduhu iznad Podgorice mirisale su raspukle bombe. Vjetar ili sam đavo donio je smrtonosni dah presovanog ili ko zna kakvog eksploziva sa aerodroma. Gorelo je! Raspadao se kraj vijeka u kojemu smo još uvijek bili mladi. Tako je počinjao rat, drugačiji od onog jedva minulog, s početka devedesetih, u kojemu sam ja bio tek mlad. Nevidljivi rat! Naša zastarela i skoro nevidljiva vojna tehnika! Njihovi nevidljivi avioni i vojnici. Vidljiv samo inat i luda hrabrost.
Zvali su me prijatelji sa radio Svetigore. Traže da im prenesem šta se dešava. Otišao sam prema aerodromu. Presrela me vojska. Komandant aerodroma bio je sa par oficira ispod podvožnjaka – skoro improvizovan štab. Rekao je da će uništiti pistu ali da nam ne mogu ništa. Dok sam vozio pustim putem prema Cetinju noseći priču da je saspem u mikrofon, preturao sam ono svježe: ne mogu nam ništa!? Već sam imao iskustvo jednog regruta i iluziju dvadesetogodišnjaka da meni i velikoj domovini ne može niko ništa.
Trebao je da počne novi vijek, a s njim i milenijum. Moje Jugoslavije su gorele već cijelu deceniju. Goreli su i moji inati – u srcu, u nemoći, u nesreći koja je potom potrajala mjesecima. Plakao sam krišom tih dana za raskomadanom Srbijom. Plakao sam za pilotom koji je s pokvarenim Migom 29 odletio u smrt iznad Valjeva braneći čast nemoćne otadžbine i nebo nad svojim gradom. Devetnaest najrazvijenijih zemalja!? Nisu bombardovali nas? Bombardovali su Miloševića!? Da sam bio i tek mlad ne bih povjerovao u tu krvavu bajku. Odavno sam razaznavao mostove i ljude. Znala je tu razliku već i Maša. Moj otac je rođen u ratu. Najljepši dio života proveo je u miru. Ja sam rođen u miru, a mladost sam proživio među ratovima.
Maša je rođena između ratova.. Tu negdje, oko njenog djetinjstva padale su bombe. Brzo ćemo slaviti punoljestvo-veličanstveni početak njenog novog vijeka.Danas! Danas se sjetimo onih čija djetinstva su eksplodirala, onih čija starost je ostala pritrpana u izgoretinama zla, onih koji su potopljeni sa mostovima svoje mladosti. Sjetimo se! Ne zaboravimo! Zaboraviće i nas naša djeca!
24. mart 2015.
Goran Danilović
Izvor: Fejsbuk
