Možda se Ljubo Filipović jutros uspavao. Istina, stigla je blagovremeno njegova visokoumna rubrika „Deset do osam“, na portalu CDM. Reklama je besplatna, ali da vidimo šta piše Fićko „među javom i međ snom“.
Kaže Ljubo: „Prevelika politička angažovanost Pravoslavne Crkve Srbije u Crnoj Gori [sic], njeni politički ciljevi i moć koju je akumulirala političkim promjenama u Crnoj Gori, stvorili su jak antireligijski sentiment među građanima”. Snila baba što bi rada bila. Drugim riječima, sniva Ljubo kako litija u Crnoj Gori nije ni bilo.
U nedostatku argumenata Ljupče zaziva i samog Isusa, tvrdeći kako je „načelo odvojenosti crkve od države, koju je na kraju krajeva, propovjedao i sam Hrist odgovarajući na provokativno pitanje fariseja o tome da li treba plaćati porez:
„Pokažite mi porezni novac“. A oni mu pružiše dinar. I reče im: “Čiji je ovo lik i natpis?” Rekoše mu: “Carev”. Tada im reče: “Dajte dakle caru carevo a Bogu Božije” (Matej 22:15-22).
Ovom egzegezom Ljubo skače sebi u usta. Započeo čovjek propovjed o tome kako se među građanima razvija „antireligijski sentiment“, pa u odbranu svoje tvrdnje odmah se latio Jevanđelja. Reklo bi se da ima nade i za Ljuba.
Bez zezanja, Isusove parabole jesu takve da ih može razumjeti i dijete. No, u ovom slučaju Filipovićeva egzegeza morala bi sadržati samo jednu dopunu, odnosno pitanje: Na kojeg cara misli Ljubo? Neka kaže, pa da podamo „caru carevo“.
Croquis
*Naslovna fotogorafija: Gradski portal
