Došlo neko takvo vrijeme da ni vlastodršci ni učenjaci ne umiju da pročitaju osnovnu zavjetnu poruku.
Piše: Aleksandar Živković
Bio je 5. novembar 2024, na Miletićevom trgu okupula se masa Novosađana na protestu povodom pada nadstrešnice. Služba je još mislila da će provjerenim metodima, pomoću agent-provokatora, „spaljivanja gradske skupštine“, histeričnih medija i „raspoložene“ policije moći da uguši protest.
Da li će se neko vratiti na taj dan i ispitati šta se desilo? Iz iskustva moje mladosti – ne vjerujem u to. Trebalo bi ispitati, onda, i kako su se tako slučajno te novosadske večeri na nezavisnim medijima pojavili ješići i ostali žutilovi… Sterijino pozorje.
Žurnal je, međutim, dobio i iste večeri objavio, fotografiju jedne djevojke sa protesta koja je nosila improvizovani transparent na kome je ispisana poruka koju vidite.
Aleksandar Živković: „Pobjeda“ žandarmerije i njene koterije nad Novosađanima
Odmah sam shvatio: ova omladina, nekim čudom, zna i u srcu nosi više od svojih učitelja. Više od svijeh srpskijeh učenjaka, junaka podkasta i ostalijeh kastiga.
I nije da nijesam pomišljao da je djevojka iz moga kraja i da hoće da me liječi. Priznajem zaljubio sam u tu nepoznatu djevojku. Mislio sam da se tako nešto zbiva samo pjesnicima. Ali, evo, drži me dvije godine.
Ljut sam na sve koji joj prigovaraju, pitam se da li je bezbjedna, jel joj toplo, da se nije i ona zaljubila? Teško to ide kod đevojaka koje u srcu i pameti nose Vladiku.
Znam takve. Ponovo će ona da skoči kad osjeti trag nečovještva među nama.
A sada će život da se produži, daće Bog. I brojni bljutavi kompromisi od kojih se, uglavnom, sastoji.
Vjerujte mi na riječ, nije to samo do moje opsesije, lakše se živi kad se zna da postoji Devojka iz Novog Sada.
