Vinka Pivljanka koja je ušla u vječnost – 60 godina od smrti pjesmom opjevane djevojke

Priredio: Boris Knežević

Ne može drugačije glasiti naslov teksta o Vinki Koprivici nego – Pivljanka. Jer Piva i Vinka su, u ovoj priči, gotovo sinonimi.

Vinka je, istovremeno, sinonim za tugu, ali i za život, jer njeno ime danas nosi njena bratanična – Vinka Koprivica Škorić, pravnica iz Pančeva.

Prije šezdeset godina, u selu Nedajno, na Pivskoj planini, preminula je djevojka Vinka Koprivica. Godinu dana kasnije nastala je pjesma „Bolovala mlada Vinka“. Vremenom je dobila status vječnosti, ne samo zbog melodije i stihova već i zbog priče koju nosi – priče o mladosti, patnji, smrti i neprolaznoj ljubavi prema zavičaju.

– Najmlađa u porodici. Za mene je cijeli kosmos bila moja tetka Vinka i priče o njoj. Djevojka miljenica cijelog sela. Izvjesna je samo smrt, ali nije bilo pravedno da najbolja i najljepša ode tako mlada. Iznenada je osjetila nemoć, bolove u zglobovima i blagi otok na laktovima. Braća su je odvela u Beograd. Profesori su dijagnostikovali tešku i rijetku bolest – lupus, bolest koju medicina ni tada nije dovoljno poznavala. Čim su ljekari uspjeli da je privremeno stabilizuju, Vinka je tražila da joj dozvole da se vrati u svoju Pivu. Cijela Piva već je bila čula za njenu zlu kob.

Jednog popodneva, dok je moja baba Danica prala karlice od mlijeka, čula je glas kćeri koja je doziva. Pritrčala je postelji iz koje su je oči željno gledale. Vinka je zamolila majku da je zagrli i pridigne.

I kao što pjesma veli, Danica ju je hrabro tješila i bodrila, a Vinka je kazala da je došlo vrijeme rastanka. I tako se njen život ugasio – kazuje Vinka Koprivica Škorić u razgovoru za „Dan“.

Ona naglašava da je u porodici njenog pokojnog oca Momira suzama i lelekom ispisana istorija pjesme „Bolovala mlada Vinka“.

Pjesma, priznanja i susret velikih književnih imena obilježili završno veče 55. „Pjesničke riječi na izvoru Pive“

– Supstance očaja i tuge pretočile su se u stihove koje je napisao moj tata. Djed i baba, Blagoje i Danica, tetke Mileva i Stevanija, otac Momir, stričevi Lazar i Božidar – tada bi i život dali da motiv za tu pjesmu nikada nije ni postojao – prisjeća se Vinka Škorić i dodaje da je jedno kada nosiš ime tetke Vinke, a druga je priča kada ona živi u tebi, u porodici, a zbog pjesme i u mnogim dobrim ljudima.

Njen otac Momir bio je magistar pravnih nauka, pukovnik i vojni tužilac. Stric Božidar bio je advokat i poslanik u dva mandata u Skupštini Srbije. Lazar, pjesnik, bio je član Udruženja književnika Jugoslavije i Crne Gore i objavio desetak zbirki poezije. Tetka Mileva bila je profesor istorije i geografije, a Stevanija kontrolor proizvoda. A Vinka – vječna tuga i vječna pjesma.

Vinka Škorić ističe da je smrt njene tetke bila kao i smrt jedne epohe i navodi priču o životu svoje babe Danice koja je prije i poslije te tragedije doživjela više gubitaka nego što jedan život može da ponese.

– Cijelog života osjećam ponos što sam potomak slavnih pivskih porodica. Baba Danica bila je kćerka čuvenog junaka Marka Jokanovića, barjaktara kod kralja Nikole, a potom oficira u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Kako je nastala pjesma „Bolovala mlada Vinka“

Priča o nastanku pjesme „Bolovala mlada Vinka“ povezana je sa drugom pjesmom koja je tih šezdesetih godina bila veoma popularna – „Sestra mi se udaje“ Božidara Ivaniševića.

– Tetka Vinka je obožavala tu pjesmu. Interesantno je da je Božidarova sestra Mima bila učiteljica u Nikovićima, na Pivskoj planini, gdje se i udala za Sveta Kneževića.

Kada je tetka umrla, otac se sjetio Vinkinih suza dok je slušala tu pjesmu. Poznavao je Božidara, pa se s njim konsultovao o tome da se napiše pjesma o Vinki.

Dakle, Piva je poveznica tih legendarnih pjesama.

Aleksandar Živković: Kad se Piva selila

Ivanišević je savjetovao tati da on napiše tekst, a da će on uraditi melodiju i izvesti pjesmu. Tata mi je pričao da su riječi pjesme potekle iz njega i da ih je poslao Ivaniševiću.

Poslije dva-tri mjeseca Božidar ga je obavijestio da je pjesma gotova i da će je izvesti na festivalu na Ilidži.

Ostalo je istorija – kaže Vinka Koprivica Škorić.

Nakon Prvog svjetskog rata, od španske groznice, za nešto više od mjesec dana umrlo je petoro braće moje babe i jedna njena sestra. Od Markove djece preživjeli su moja baba Danica, njena sestra Zorka i brat Jovo.

Danica je rodila šestoro djece. Zorka, udata za Krstajića, trinaestoro. Jovo se dva puta ženio, ali nije imao potomaka. Usvojio je sestričnu Anđu.

Baba Danica nas je sve naučila kako biti čovjek. Srećna sam zbog saznanja što je jedna takva žena bila moja baba. Još nije izblijedjela čarolija jednog ushićenja – ljeta koja sam provodila pored takve osobe. A, naravno, uvijek je tu i tuga što je kroz svoj život nosila takve neprebolne rane – priča Vinka Škorić.

Danas, šest decenija kasnije Vinka Koprivica više nije samo ime jedne djevojke koja je prerano otišla. Nije samo ime jedne pjesme. Nije samo porodična rana. Ona je postala dio kolektivnog pamćenja Pive.

U Nedajnom, pored crkve, počiva djevojka koja je živjela kratko, ali čiji je život, pretočen u stihove i melodiju, dobio ono što čovjek najteže može dobiti – vječnost. Vinka je otišla, pjesma je ostala, a Piva pamti.

Izvor: Dan