Piše: Milija Todorović
To što je Milija Savović uspješan fudbalski trener je važna činjenica za crnogorski sport. A to što je on Srbin iz Kuča, nije razlog za međusobno prebrojavanje i izazivanje podjela, nego, što bi se ono reklo, dodatno bogatstvo na mapi Crne Gore. Naime, ubijeđen sam da kada mnogima kažeš da u Crnoj Gori žive Srbi, to uglavnom izaziva asocijaciju na neke „nepoznate vanzemaljce“, zatim na formacije iz ratova 90-ih i 40-ih prošloga vijeka, i dominantno izaziva reakciju tipa: nećemo se valjda baviti politikom? A to i takvo viđenje ovog naroda nam je ostavio DPS.
Zato je, po meni, ljekovito, ne prebrojavati crnogorsko građanstvo po nacionalnoj i etničkoj osnovi, ali tu i tamo konkretizovati kako izgleda živ, zdrav i prav Srbin iz Crne Gore. To ne bi trebalo da smeta nikome. Čisto, da se bolje upoznamo. Ili šta fali Niku Đeljošaju što svi znamo da je Albanac? Eno ga vedri i oblači kako crnogorskom politikom, tako i crnogorskim sportom. Koja je mana Adrijanu Vuksanoviću što je Hrvat? Pa baš je kao Hrvat, tu nedavno, na sred crnogorske skupštine iz istih usta brinuo kako o položaju Hrvata u Boki, tako i o položaju fudbalskog kluba Arsenal iz Tivta.
Tandem Spajić-Mandić je lakmus papir demokratije u Crnoj Gori
Ili – koliko su nam dobra, a koliko zla donijele kongresne pretumbacije DPS članstva, oko tamo njihovog crnogorskog imena i srpskog prezimena? Sva tri primjera predstavljaju javno i glasno nacionalno deklarisanje pomenutih. Preciznije, sva tri primjera su nametanje svima nama, onoga što bi trebalo da je njihova (albanska, hrvatska ili crnogorska) intima. Zato vjerujem da mi ni moj imenjak a ni čitaoci neće zamjeriti što u ovom osvrtu ističem da je riječ o ponositom kučkom Srbinu.
I to kakvom? Riječ je o čovjeku koji je jedan od najuspješnijih fudbalskih stručnjaka ovdje. Prije 6 godina je uveo Jezero iz Plava u prvu ligu, pa je sljedeće godine osvojio titulu prvaka Crne Gore sa Sutjeskom i tada je (2021.) proglašen trenerom godine u državi, a sada, u jesen 2026, njegov tim Otrant iz Ulcinja, zauzima prvo mjesto na tabeli prve lige.
Drugim riječima, ovog čovjeka, gdje god da postaviš, Plav, Nikšić ili Ulcinj, on je najbolji. Posebno je interesantno to što današnjoj Crnoj Gori, u kojoj razni medijski i ideološki centri „crtaju“ nepoželjnost i neodrživost srpsko-albanske saradnje ili pogubnost te saradnje po nekog „trećeg“, sada, u primjeru FK Otranta, vidimo da je to najbolja, doslovno liderska kombinacija. Ili, prevedeno na narodni jezik: Miliju za predsjednika! On izgleda provjereno zna i umije da u jedan funkcionalni tim posloži sve ovdašnje pripadnosti i posebnosti, na njihovo dobro, i dobro svih u Crnoj Gori.
