Piše: Redakcija
Odavno se na parčetu svijeta poznatom kao Zapadni Balkan nije pojavio tako kapitalan primjerak političkog reakcionara i agresora na moral kao što je Nik Đeljošaj, lider Albanskog foruma i potpredsjednik crnogorske Vlade za ekonomsku politiku.
No, hajde da idemo redom i pogledamo kratku hronologiju Đeljošajevog beščašća.
Prvo je Andrija Mandić, predsjednik crnogorske Skupštine, povodom smrti Ratka Mladića uputio telegram saučešća porodici. Mandić tom prilikom nije komentarisao a pogotovo nije osporavao presudu niti je na bilo koji način relativizovao.
Zbog tog telegrama saučešća, koji se suštinski ne razlikuje od telegrama saučešća kog je svojevremeno Milo Đukanović, sa premijerske pozicije, uputio porodici preminulog Slobodana Miloševića, na Mandića je pokrenuta politička i medijska hajka u kojoj su učestvovali i zvanični Zagreb i neke nevladine organizacije iz regiona, ali prevashodno i određeni politički i aktivistički krugovi u samoj Crnoj Gori.
Hajka je svoju kulminaciju dobila u vidu inicijative za izglasavanje nepovjerenja Mandiću i njegovo smjenjivanje sa mjesta predsjednika Skupštine. Najagilniji zastupnik i pobornik te inicijative u Crnoj Gori bio je upravo Nik Đeljošaj, koji je u svemu tome nanjušio priliku za jačanje svog političkog značaja.
Vuk Bačanović: Od Praljka do Mahmuljina – ko sve ima pravo da Mandiću drži lekcije
Potom je haški tribunal danas izrekao prvostepenu presudu u slučaju Hašim Tači i ostali, kojom su Tači, Kadri Veseli, Redžep Selimi i Jakup Krasnići proglašeni krivim za određena djela iz optužnice i osuđeni na zatvorske kazne u rasponu od 25 do 13 godina.
Ta vijest bila je dovoljna da poput mjehura od sapunice probuši Đeljošajevo moralizatorsko preseravanje i potakne ga na davanje skarednih izjava koje uveliko nadmašuju njegove pravne i političke kompetencije i koje s obje noge prelaze crvene granice etike i civilizovanosti.
Đeljošaj je, naime, presudu proglasio nepravednom i „danom žalosti“ za (sic!) čitav albanski narod, a potom je ispalio čitav rafal fraza o nedopustivosti izjednačavanja „agresora“ i „žrtve“, „samoodbrambenom“ ratu OVK, ma šta taj izraz značio i o neraskidivim sponama OVK i SAD.
Premda je riječ o prvostepenoj presudi koja, dakle, nije pravosnažna, ona je i dalje segment ukupnog sudskog postupka, pa se Đeljošajev ispad može i mora posmatrati kao nedopustivo negiranje međunarodnog pravosuđa i kao politički pritisak na rad suda. Uostalom, ako drugostepena presuda potvrdi prvostepenu, da li iko pri zdravoj pameti misli da će Đeljošaj to proglasiti „novom zorom“ i praznikom pravde za albanski narod ili će ipak ostati vjeran svojoj ocjeni o „danu žalosti“.
Da se razumijemo, skoro su ništavni izgledi da će patetični ispadi jednog provincijskog političara imati uticaj na rad haškog tribunala, ali Đeljošaj svojim ispadom ostvaruje veoma maligan uticaj na crnogorsko društvo i njegov politički život. Za razliku od Mandića, koji se ograničio na telegram saučešća, Đeljošaj je skupinu zločinaca optuženih i prvostepeno osuđenih za monstruozne ratne zločine proglasio ni više ni manje nego herojima.
Na taj način, Nik Đeljošaj je za samo par sedmica prešao put od zapjenjenog moralizatorskog agitatora do bezvrijedne karikature lišene svakog kredibiliteta. To je njegov lični problem i njegova lična sramota.
Ali svi oni koji se povedu za Đeljošajem po pitanju glasanja nepovjerenja Andriji Mandiću, neka budu spremni da ponesu dio te Đeljošajeve sramote na vlastitoj grbači. Jer, slijediti Đeljošaja ne znači biti protiv Mandića. To znači biti protiv Crne Gore, ali i protiv Evrope i protiv temeljnih civilizacijskih vrijednosti, koje podrazumijevaju poštivanje integriteta sudova, ali koje ne podrazumijevaju hvalospjeve zločincima.
Nebojša Popović: Usluga Andriji Mandiću i političko sljepilo rukovodstva Bošnjačke stranke
Politika koju vode Andrija Mandić i NSD nije politika devedesetih. Nažalost, pamet Nika Đeljošaja ostala je u nesrećnim devedesetim, skupa s njegovim obrazom. Zbog pomanjkanja i pameti i obraza, teško da Đeljošaj može razumjeti kakvu štetu svojim skarednim ispadima čini upravo svojim sunarodnicima koje politički reprezentuje u Crnoj Gori.
