Piše: Dragan Stojanović
U crmničkom selu Sotonići počela je berba grožđa. Od rane zore okupljaju se berači, spremni da provedu dan u vinogradu, ali i u druženju koje je nekada bilo nezaobilazni dio svake berbe.
Rod je dobar, kaže vinogradar Đuro Marković, koji na svom imanju ima vinograd sa više od hiljadu čokota vinove loze. Od njih proizvodi vino i rakiju za svoju porodicu i prijatelje.
Ovoga jutra berači su počeli da se okupljaju od rane zore kako bi ubrali grožđe sa 800 čokota loze. Marković očekuje da će sa tog dijela vinograda dobiti oko 1.800 kilograma grožđa, odnosno približno 450 litara vina.
Svaka crmnička berba počinje na isti način – domaćom rakijom i doručkom. Na terasi Markovića poslužene su priganice, sir i med, koje je pripremila Đurova supruga Milka. Zajednički doručak bio je prilika da se berači okupe, okrijepe i pripreme za posao koji ih čeka u vinogradu.
Nakon doručka, Đuro je beračima podijelio alat za branje grožđa – makaze, manje i veće posude za grožđe, kao i kolica za transport. Tako je počeo dan u vinogradu, između redova loze, sa korpama koje se postepeno pune zrelim grozdovima.
Marković je okupljenim beračima rekao da je kvalitet grožđa dobar. Visok sadržaj šećera u grožđu, koji je oko 23, kako je kazao, obećava i visok kvalitet vina. Ipak, suša nije pogodovala vinogradu, pa su ukupne vinske kiseline, prema njegovim riječima, morale biti mnogo veće nego što su sada.
– Naše podneblje je bogomdano, ali je vinogradarstvo mukotrpan posao. No, ko ima volju i afinitet, a posebno dušu prema vinogradima, on uživa u svemu tome – kaže Đuro.
Berbi je prisustvovao i Đurov sin Dragan, koji je za ovu priliku došao iz Beograda. Za njega je dolazak u Sotoniće i učešće u berbi više od pomoći porodici – to je povratak jednom vremenu i načinu života koji se pamti po zajedništvu.
– Miris jeseni, razgovor, šale i smijeh vraćaju nas u neka prošla vremena, kada se berba obavljala prijateljski – podsjeća on.
Posebno raduje činjenica da i mlađi naraštaji učestvuju u berbi. Među beračima se našao i Nikola Đuričić iz Kotora, koji je došao zajedno sa roditeljima. Za njegovu porodicu, učešće u berbi prilika je da se najmlađi upoznaju sa tradicijom i nauče kako se nekada, ali i danas, u Crmnici obavlja ovaj posao.
– Neka se uči na vrijeme – kaže njegov otac Vojo.
Uz redove loze i pune posude grožđa nastavlja se priča o Crmnici, kraju u kojem su vinograd i vino mnogo više od poljoprivrede. Oni su dio porodičnog života, tradicije i okupljanja.
Ljubo Marković kaže da „nema ništa bez Crmnice“.
– Ovdje je najbolje kada se okupe porodica i prijatelji. To nema cijenu – kaže on.
Uz šalu, razgovor i prijateljsku ruku, berba postaje više od poljoprivrednog posla. Ona je slika zajedništva koje čuva duh crmničkih sela. Upravo tako je doživljava i Mitar Marković, kojeg su prisutni izabrali za najboljeg berača.
Njegov izbor nije samo priznanje za spretnost i trud u vinogradu, već i simbol atmosfere koja prati ovakve dane – kada se posao dijeli, a zajednički uživa.
– Neka ova berba bude prava nagrada za svu posvećenost koju su u protekloj godini uložili Đuro i Milka – kazao je Marko Marković, koji je prije nekoliko dana obrao grožđe u svom vinogradu.
Kako dan odmiče, redovi vinove loze ostaju sve prazniji, a posude sa grožđem sve punije. Umor od rada polako zamjenjuje zadovoljstvo zbog dobro obavljenog posla. Ono što je počelo u ranim jutarnjim satima, uz domaću rakiju i doručak, završava se u istom duhu – zajednički.
Cjelodnevno druženje na kraju je završeno ručkom i zaliveno uživanjem u dobroj kapljici – prošlogodišnjem domaćem vinu iz podruma Markovića.
U Sotonićima je tako još jedna berba protekla u znaku grožđa, rada, porodice i prijatelja. Jer, kako poručuju domaćini, u Crmnici se ne bere samo grožđe. Berbom se čuvaju i običaji, druženje i duh jednog kraja.
Izvor: Dan
