Piše: Nebojša Popović
Predsjedništvo Bošnjačke stranke donijelo je jednoglasnu odluku da BS glasa za razrešenje predsjednika Skupštine Andrije Mandića. To je potez kojim je ozvaničen kraj aktuelne parlamentarne većine u Crnoj Gori. One većine koja je bila sve samo ne iskrena i poštena jedna prema drugima.
Da li je ovim potezom rukovodstvo Bošnjačke strane pokazalo državničku i političku mudrost? Apsolutno nikako! Pokazalo je da nema dovoljno širine i pameti čak ni za političara koji je poslednjih mjeseci konstantno davao signale dobre volje i držao ispruženu ruku prema drugoj strani.
Politički prvaci Bošnjaka tako ostaju tvrdo zašančeni u svojim (ratnim) rovovima bez imalo perspektive za projavu autentične avangardne politike Bošnjaka u Crnoj Gori.
Okolnost da se ovaj potez može posmatrati kao predizborni uoči opštih izbora sledeće godine slabašno je opravdanje za nedostatak državničke vizije jedne od stranaka koja je CG trebala da uvedu u EU.
Sa druge strane – potez BS svojevrsna je usluga Andriji Mandiću lično, koji će na taj način znati da očuva i homogenizuje svoje biračko tijelo.
Činjenica da su Srbi pred Haškim tribunalom dobili ukupno preko hiljadu godina robije, dok su za zločine nad srpskim stanovništvom izrečene ukupno četrdeset i dvije godine robije – neumitno kod srpskog elementa na Balkanu proizvodi percepciju da je u pitanju politički sud.
Upravo je Andrija Mandić bio personifikacija politike kojom se ti duboko iskopani rovovi prevazilaze, ali Bošnjačka stranka je još jednom pala na ispitu. Tačnije, pala na jeftin trik DPS junoša i vratila se u okrilje svog kriminogenog partnera.
No, neki cinik bi primijetio da to u slučaju BS uopšte nije čudno. Jer ta stranka uživa neprirodnu poziciju da kakva god vlast da se konstituiše – ona mora biti njen činilac. To lidere bošnjačkog naroda čini uparloženim i štetnim kako za svoju stranku tako i za samu Crnu Goru kojoj je prijeko potrebno pomirenje i međusobno razumijevanje.
