Priredio: Nikola Gačević
Nova arheološka otkrića ispod Hrama Vaskrsenja Hristovog u Jerusalimu pokazuju upadljive sličnosti sa novozavjetnim opisima mjesta na kojem je, prema hrišćanskom predanju, bio pogreben Isus Hristos. Italijanski arheolozi otkrili su tragove drevnog pogrebnog prostora sa grobnicama uklesanim u stijeni, obradivim površinama i vrtom.
Istraživanje sprovodi tim rimskog Univerziteta „La Sapijenca“, pod rukovodstvom Frančeske Romane Stazole, profesorke hrišćanske i srednjovjekovne arheologije. Rezultati posljednje sezone iskopavanja sabrani su u opsežnom preliminarnom naučnom izvještaju, objavljenom u časopisu Liber Annuus. Ova tema ponovo se našla u središtu pažnje međunarodne javnosti nakon nedavnog intervjua koji je Stazola dala britanskom listu Daily Mail.
„Pronašli smo dokaze o postojanju pogrebnog prostora“, izjavila je za Daily Mail rukovodilac iskopavanja Frančeska Romana Stazola sa rimskog Univerziteta „La Sapijenca“.
Istraživači su sprovodili iskopavanja u Hramu Vaskrsenja Hristovog u Jerusalimu, svetinji podignutoj u IV vijeku na mjestu na kojem je, prema hrišćanskom predanju, Isus Hristos bio raspet, pogreben i u treći dan vaskrsao.
Od tada je ovaj hram jedno od najznačajnijih mjesta hodočašća u hrišćanskom svijetu, koje svake godine posjeti oko četiri miliona ljudi.
Ispod Hrama Vaskrsenja Hristovog
Iskopavanja su započeta 2022. godine, u okviru radova na obnovi poda hrama. Tokom posljednjih faza istraživanja, sprovedenih 2025. godine, arheolozi su otkrili neobičan drevni predio.
Ispod hrama pronađeni su napušteni kamenolom, obrađivani dijelovi zemljišta, grobnice uklesane u stijeni i drevni vrt.
Ova otkrića naročito su značajna zbog sličnosti sa opisom u Jevanđelju po Jovanu: „A na onome mjestu gdje bješe raspet, bješe vrt, i u vrtu grob nov, u koji još niko ne bijaše položen.“
Iako u toj grobnici nisu pronađeni ljudski ostaci, arheolozi smatraju značajnim podudarnosti između osobina ovoga prostora i biblijskih svjedočanstava.
Jevanđelje po Jovanu takođe navodi da se raspeće dogodilo u blizini Jerusalima, dok se u Poslanici Jevrejima kaže da je Isus postradao „izvan gradskih vrata“.
Mjesto na kojem se nalazio kamenolom zaista je u Hristovo vrijeme bilo izvan jerusalimskih zidina.
Pojedini dijelovi kamenoloma bili su duboki oko šest metara i ispunjeni zemljom, što ukazuje na to da je taj prostor kasnije korišćen za uzgajanje poljoprivrednih kultura.
Masline i vinova loza iz Hristovog vremena
Pretpostavku da je ovaj prostor korišćen u poljoprivredne svrhe dodatno potkrepljuje otkriće tragova povezanih sa uzgojem maslina i vinove loze. Oni potiču iz razdoblja u kojem je, kako se smatra, Isus Hristos postradao — oko 33. godine poslije Hrista.
„U Jevanđelju se pominje zelena površina između Golgote i groba, a mi smo pronašli upravo ta obrađivana polja“, izjavila je Stazola za Times of Israel.
Poseban značaj imaju i same grobnice. One su bile uklesane neposredno u stijeni, što potvrđuje da je ova oblast zaista korišćena kao mjesto sahranjivanja.
Ta osobina podudara se sa opisima u Jevanđeljima po Mateju, Marku i Luki, prema kojima je Hristov grob bio uklesan u stijeni.
Rimska građevina koja je „zapečatila“ jednu grobnicu
Podaci koje arheolozi istražuju ne svode se samo na podudarnosti sa biblijskim tekstovima.
Jedna pogrebna odaja bila je zatvorena rimskom građevinom podignutom u vrijeme vladavine cara Adrijana, u II vijeku poslije Hrista.
Radev: Ne zanima me ličnost patrijarha Kirila, već poštovanje Pravoslavnih Hrišćana
Oko dvjesta godina kasnije, u doba cara Konstantina, graditelji koji su radili na tom prostoru uklonili su rimsku građevinu i istražili lokalitet, čime je grobnica ponovo otkrivena.
Potom su je odvojili od ostalih pogrebnih odaja i oko nje uredili posebno hrišćansko svetilište, u kojem su se vjernici mogli okupljati i moliti.
Istinsko blago arheoloških nalaza
Arheološki podaci ne dokazuju konačno da je upravo ovaj prostor zaista bio mjesto Hristovog pogrebenja. Ipak, nastojanja da on bude sačuvan i istaknut kao svetinja još od prvih hrišćanskih vijekova potkrepljuju pretpostavku da se saznanje o značaju ovoga mjesta možda prenosilo još od prvih naraštaja hrišćana.
Za Stazolu se, međutim, veliki značaj ovih iskopavanja ne ograničava samo na nastojanje da se potvrdi biblijsko kazivanje.
„Istinsko blago koje otkrivamo jeste istorija ljudi koji su ovaj prostor učinili onim što on danas jeste, ispovijedajući na njemu svoju vjeru“, izjavila je za Times of Israel.
„Bez obzira na to da li neko vjeruje u istorijsku autentičnost Groba Gospodnjeg ili ne, objektivna je činjenica da su u nju vjerovali mnogi naraštaji ljudi. Istorija ovoga mjesta jeste istorija Jerusalima, a od jednog određenog istorijskog trenutka — i sabiranja na molivu oko vjere u Isusa Hrista“, dodala je ona.
