Ratko Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, preminuo je u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Hagu, saopštila je njegova porodica, a preneli su domaći mediji. Imao je 84 godine.
Mladić je bio jedna od najistaknutijih i najkontroverznijih ličnosti ratova tokom raspada Jugoslavije. Na čelu Vojske Republike Srpske nalazio se od maja 1992. do novembra 1996. godine, a Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju pravosnažno ga je osudio na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Rođen je 12. marta 1942. godine u selu Božinovići kod Kalinovika, na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine. Njegov otac Neđo, pripadnik partizanskog pokreta, poginuo je 1945. godine, pa je Ratka, njegovog brata Milivoja i sestru Milicu podizala majka Stana.
Od metalostrugara do oficira JNA
Mladić je osnovnu školu završio u rodnom kraju, a potom je otišao u Sarajevo, gde je radio kao metalostrugar. U mladosti je, prema dostupnim biografskim podacima, razmišljao o učiteljskom i lekarskom pozivu, ali se na kraju opredelio za vojnu karijeru.
Vojnu akademiju u Beogradu upisao je 1961. godine, a četiri godine kasnije stupio je u aktivnu službu Jugoslovenske narodne armije. Prvu oficirsku dužnost obavljao je u Skoplju, gde je bio komandir voda.
Tokom narednih decenija napredovao je kroz komandne i štabne dužnosti. Službovao je u Skoplju, Kumanovu, Štipu, Prištini i Kninu, a krajem 1991. godine unapređen je u čin general-majora.
U Knin je premešten u junu 1991. godine, u vreme zaoštravanja sukoba u Hrvatskoj. Bio je načelnik štaba, a zatim komandant Devetog korpusa JNA, koji je učestvovao u borbama na području severne Dalmacije.
Na čelu Vojske Republike Srpske
Posle izbijanja rata u Bosni i Hercegovini i povlačenja JNA, Mladić je u maju 1992. prešao u novoformiranu Vojsku Republike Srpske.
Narodna skupština tadašnje Srpske Republike Bosne i Hercegovine imenovala ga je 12. maja 1992. godine za komandanta Glavnog štaba VRS. Na toj funkciji ostao je najmanje do 8. novembra 1996. godine, prema podacima Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične tribunale.
Kao komandant Glavnog štaba rukovodio je vojnim operacijama VRS tokom rata u Bosni i Hercegovini. Njegova uloga u opsadi Sarajeva, događajima u Srebrenici, proterivanju nesrpskog stanovništva i uzimanju pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce postala je predmet optužnice Haškog tribunala.
Sa mesta komandanta smenjen je u novembru 1996. godine ukazom tadašnje predsednice Republike Srpske Biljane Plavšić. Njegova profesionalna vojna služba u Vojsci Republike Srpske formalno je okončana 2002. godine.
Optužnica, skrivanje i hapšenje
Tužilaštvo Haškog tribunala podiglo je prvu optužnicu protiv Mladića 24. jula 1995. godine. Posle rata godinama je izbegavao hapšenje, zbog čega je postao jedan od najtraženijih optuženika za ratne zločine u Evropi.
Uhapšen je 26. maja 2011. godine u kući rođaka u selu Lazarevo kod Zrenjanina. Pet dana kasnije prebačen je u pritvorsku jedinicu Haškog tribunala.
Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine. Tokom postupka saslušane su stotine svedoka i predstavljene hiljade dokaznih predmeta.
Pretresno veće Tribunala osudilo ga je 22. novembra 2017. na doživotni zatvor. Proglašen je krivim po deset od ukupno 11 tačaka optužnice.
Sud je utvrdio njegovu krivicu za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno premeštanje, terorisanje stanovništva Sarajeva, protivpravne napade na civile i uzimanje pripadnika UN za taoce. Oslobođen je optužbe za genocid u šest opština u Bosni i Hercegovini tokom 1992. godine.
Žalbeno veće Mehanizma potvrdilo je 8. juna 2021. osuđujuću presudu i kaznu doživotnog zatvora, čime je postupak pravosnažno okončan.
Za šta je osuđen Ratko Mladić
Ratko Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Suđenje je počelo u maju 2012, godinu dana nakon njegovog hapšenja u Lazarevu kod Zrenjanina. Haški tribunal ga je 22. novembra 2017. proglasio krivim po deset od 11 tačaka optužnice. Žalbeno veće Mehanizma za međunarodne krivične sudove potvrdilo je 8. juna 2021. prvostepenu presudu i kaznu doživotnog zatvora.
Mladić je pravosnažno osuđen za:
- genocid u Srebrenici 1995. godine;
- progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i prisilno premeštanje Bošnjaka i Hrvata u više opština u Bosni i Hercegovini;
- terorisanje stanovništva Sarajeva, ubistva i protivpravne napade na civile tokom opsade grada;
- uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce kako bi bili sprečeni vazdušni napadi NATO-a na položaje Vojske Republike Srpske.
Sud je utvrdio da je Mladić učestvovao u četiri udružena zločinačka poduhvata: uklanjanju Bošnjaka i Hrvata sa teritorija na koje je rukovodstvo bosanskih Srba polagalo pravo, širenju terora među civilima u Sarajevu, eliminisanju Bošnjaka u Srebrenici i uzimanju pripadnika UN za taoce.
Oslobođen je po prvoj tački optužnice, koja ga je teretila za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u šest opština Bosne i Hercegovine. Presuda nije doneta jednoglasno, a izdvojeno mišljenje imala je predsedavajuća Žalbenog veća, sudija Priska Matimba Nijambe iz Zambije.
Zdravstveno stanje i zahtevi za puštanje
Mladićevo zdravstveno stanje godinama je bilo teško. Njegovi branioci i porodica više puta su tražili da bude privremeno ili prevremeno pušten radi lečenja u Srbiji, ali su ti zahtevi odbijani.
Tokom 2026. godine njegovi advokati naveli su da je došlo do nepovratnog pogoršanja zdravstvenog stanja. Sud je naložio nezavisnu lekarsku procenu, ali je zahtev za puštanje odbijen uz obrazloženje da u pritvorskoj jedinici dobija odgovarajuću medicinsku i palijativnu negu.
Mladić je sa suprugom Bosiljkom imao dvoje dece. Njihova ćerka Ana preminula je 1994. godine, dok sin Darko sa porodicom živi u Beogradu.
Izvor: NIN
