Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori, što je bio rezultat parlamentarnih izbora od 30. avgusta 2020. godine, dogodila se i promjena i na čelu Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).
Vlada je izabrana 4. decembra, a premijer Krivokapić je, shodno ovlašćenjima koje mu zakon pruža, već 17. decembra 2020. godine imenovao Dejana Vukšića, ranijeg predsjednika Skupštine opštine Kotor, za novog direktora. Ubrzo po stupanju na dužnost Vukšić je pokrenuo istragu protiv nekoliko funkcionera ANB zbog optužbi da su se bavili nezakonitim prisluškivanjem novinara i političara.
Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade Crne Gore a nadležan za bezbjednosni sektor, javno je iznio da je bivši direktor ove agencije, Dejan Peruničić, „nalogodavac nezakonitog praćenja političara, novinara i ljudi sa javne scene“. Ujedno, Abazović je ustvrdio da je ANB podatke do kojih je došla na nezakonit način objavljivala na portalu Udar.me.
Istragom je utvrđeno da je bila ozvučena i kancelarija Milivoja Katnića, Glavnog specijalnog tužioca Crne Gore. To je bio razlog da se privede nekadašnji direktor Peruničić.
„Uviđajem je pronađeno operativno tehničko sredstvo, utvrđen je spoljni put do mjesta za prijem signala i mjesto gdje se vršila eksploatacija prislušnog uređaja“, obavijestio je javnost specijalni tužilac Miroslav Turković.
Suđenje Peruničiću vodi se u Višem sudu od maja ove godine iza zatvorenih vrata. Tako se to radi u državama koje se zalažu za vladavinu zakona.
Analogija sa situacijom u Bosni i Hercegovini ima koliko hoćete. Osim završnice, jer se u BiH protiv direktora Obavještajne agencije podigne optužnica, on čak i privede, a sutradan iz zatvora pusti i nastavi da obavlja direktorsku dužnost. Ubrzo dođe do smjene glavne tužiteljice Tužilaštva BiH.
Iz Srpske odavno ukazuju na zloupotrebe u radu ove agencije. Uzalud.
Nelegalno snimljenih razgovora u BiH ne nedostaje. Svako malo pa se pojave na odabranom portalu, a potom video ili audio zapis prenesu i drugi.
Jedna od žrtava bio je i sada već bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, Milan Tegeltija. Bilo je i drugih „visokih meta“. Snimi, objavi, diskredituj – to je moto za koji izgleda još nema protivdejstva.
Nakon „pada“ Tegeltije dogodilo se ono što je bilo samo pitanje vremena – smijenjena je glavna tužiteljica Tužilaštva BiH. I ovoj smjeni je prethodio tajno sačinjeni snimak objavljen u medijima.
Okreni-obrni, realizuju se strateški ciljevi Stranke demokratske akcije – Sud i Tužilaštvo BiH moraju biti pod partijskom kontrolom. Radi političkog obračuna sa Republikom Srpskom i političkim neistomišljenicima u Federaciji BiH.
O „duplim standardima“ kada je riječ o procesima vođenim protiv lica osumnjičenih za ratni zločin suvišno je i govoriti.
Kada se tome doda „Inckov zakon“, naturanje Kristijana Šmita za visokog predstavnika u BiH i pored izričitog protivljenja dviju stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN – sasvim je bila logična reakcija iz Republike Srpske u vidu zahtjeva za vraćanje BiH na „fabrička podešavanja“, odnosno insistiranje na slovu Dejtona ili izvornom Dejtonu.
Iz Sarajeva je uslijedila očekivana i već nekoliko puta viđena reakcija: optužbe
na račun lidera SNSD za kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma (iako se ne navodi ni jedna stavka iz tog međunarodnog sporazuma koja je prekršena), pozivanje međunarodne zajednice da reaguje, i prijetnja ratom.
BiH neprestano dokazuje da je nemoguća država u kojoj je sve moguće.
Izgleda da je Milorad Dodik „uhvatio na krivoj nozi“ i SDA, i tzv međunarodnu zajednicu, i opoziciju u Srpskoj. Uslijedila je najprije nevjerica, a zatim i uspaničenost kod navedenih.
Otkud Dodiku „petlja“ za tako nešto, ko je iza, ko ga podržava – to je bila glavna tema sarajevske i banjalučke čaršije.
Dodik nema obavještajnu službu koja bi mu predočila situaciju na regionalnoj i međunarodnoj sceni, ali nekako zna da Sjedinjene Države imaju preča posla od stanja u BiH, i da su okupirane krizom u Tajvanskom zalivu. Zna Dodik da EU ne želi ratište u svom dvorištu, da je Rusija jača nego ikad i potpuno odlučna da zaštiti svoje saveznike, da je u Kini sazrela svijest da više ne može biti pasivna na geopolitičkoj sceni i da mora zauzeti stranu.
Jednostavno, više ništa nije isto.
Od sankcija Dodiku i njegovim saradnicima za sada nema ništa. Inckov prijedlog upućen EU u navedenom smislu „kiseli“ se od maja mjeseca.
Predsjednica Srpske, Željka Cvijanović, nalazi se u posjeti Sjedinjenim Državama, gdje će biti primljena na prilično visokom nivou. To, ako ništa drugo, ukazuje da ni američka reakcija prema zvaničnicima Srpske neće biti onakva kakvu je u Sarajevu (i opoziciji) očekuju.
Razgovori će se odvijati u diplomatskim okvirima. Ono što se da očekivati biće podrška opozicionim partijama, što je otvoreno najavio Gabriel Eskobar u američkom Kongresu. Znači, medijska paljba po zvaničnicima Srpske plaćena novcem američkih poreskih obveznika, stimulisanje protesta po banjalučkim ulicama, česti i dugotrajni sastanci pojedinih opozicionara sa američkim i britanskim diplomatama itd.
Da li će sve to dati rezultat, vidjećemo nakon opštih izbora. Dizanja tenzija će sigurno biti, naročito nakon što Narodna skupština Srpske usvoji zaključke, a potom i zakone koje je najavio predsjednik Dodik.
Zveckanje oružjem i prijetnja ratom ostaće jalova želja pojedinih, jer ni Sjedinjene Države ni EU oružane sukobe u BiH neće dozvoliti.
Bakir Izetbegović nastoji vratiti točak istorije unazad pa priziva novi Vašingtonski sporazum sa Hrvatima. Pri tome zaboravlja u kakvom su položaju Hrvati u Federaciji BiH, naročito u kantonima s bošnjačkom većinom.
Bosna i Hercegovina se vraća Dejtonu, koji je jedini može sačuvati. I vrijeme je da se dogovorom konstitutivnih naroda u BiH, preko legitimnih predstavnika, zaustavi spirala zla koja preko stotinu godina periodično razara BiH.
Može li opstati Bosna i Hercegovina? Naravno da može, ali ne Bosna po mjeri jednih, već po mjeri svih.
Predrag Ćeranić
Izvor: Sve o Srpskoj
