Piše: Jovana Peković
Danilovgradu je večeras održana javna tribina „Život za srpski jezik i ćirilicu“, povodom 110 godina od pobune bjelopavlićkih učitelja. Na skupu je bilo riječi o očuvanju ćirilice, srpskog jezika, kulturnog identiteta i sjećanju na prosvjetne radnike koji su se protivili zabrani ćiriličnog pisma.
Javnu tribinu organizovala je Nova srpska demokratija.
Predsjednik Skupštine opštine Danilovgrad Predrag Pajović kazao je da je važno sačuvati uspomenu na učitelje i vrijednosti za koje su se zalagali.
„Vođeni primjerom naših učitelja, borili smo se da kroz nazive ulica sačuvamo vrijednosti za koje su se oni zalagali. Postavljanjem spomen-ploča na institucijama i duž puteva, kao i zalaganjem da brojne ulice u Danilovgradu ponesu imena znamenitih Bjelopavlića, nastojimo da našu istoriju, tradiciju i identitet učinimo vidljivim u svakodnevnom životu našeg grada“, rekao je Pajović.
Publicista Milan Stojović ocijenio je da borba za ravnopravnost ćirilice i latinice nije završena, ističući da su za očuvanje ćirilice važni i podrška društva i angažman mladih.
„Na cijeni su nažalost, najčešće kukavice i poslušnici, koje najčešće i nagrađuju, a takav pristup daleko je od vrijednosti za koje se zalažu profesor Veselin Matović i njegove kolege. Ipak, oni nijesu usamljeni u borbi da ćirilica bude ravnopravna s latinicom, kako je to propisano Ustavom. Na posljednjem popisu više od 50 odsto stanovnika naše opštine izjasnilo se da govori srpskim jezikom. Da je ovo pitanje važno i mladim generacijama, pokazali su i učenici danilovgradske gimnazije, koji su prije pet godina, na jednoj školskoj proslavi, istakli transparent sa porukom: ‘Sveti Petre, kaljaju ti lice škole u kojima nema ćirilice’“, kazao je Stojović.
Posebno je na značaj 110 godina od pobune bjelopavlićkih učitelja ukazao potpredsjednik Vlade za nauku, obrazovanje i odnose sa vjerskim zajednicama Budimir Aleksić (NSD). On je naglasio da je srpski jezik bio ključni nosilac pismenosti, književnosti, obrazovanja i administrativne komunikacije na prostoru Crne Gore.
„Na gubitku je samo onaj koji pokušava da ga se odrekne“, rekao je Aleksić.
Istoričar Pero Radonjić govorio je o radu profesora Veselina Matovića i njegovom doprinosu proučavanju potiskivanja ćirilice i srpskog jezika kroz istoriju.
„Veselin Matović se posljednjih godina bavio time. Objavio je i značajnu studiju ‘Ćirilica i latinogovornici’, koja se bavi analizom velikog kulturološkog problema potiskivanja ćiriličnog pisma i srpskog jezika kroz vjekove, stavljajući u središte pažnje one koji su na bedemu odbrane srpske kulture“, dodao je Radonjić.
On je rekao da je Veselin Matović na tom mjestu neuporediv.
„Učitelji, koji su se pobunili protiv zabrane ćirilice, ispisali su najljepše stranice u istoriji crnogorske prosvjete. Zaslužuju narodno priznanje. Zato je ovo prilika da se na ovom skupu ponovo pokrene procedura za podizanje dostojanstvenog spomenika u našem gradu, u čast ovih zaslužnih predaka“, kazao je Radonjić.
Profesor Veselin Matović osvrnuo se na ostavke učitelja koji su se suprotstavili zabrani ćirilice, ocjenjujući da njihovi postupci i obrazloženja predstavljaju važan dio istorije crnogorske prosvjete.
„Stranice ostavki ovih profesora su najljepše stranice u istoriji. Nije samo čin da se suprotstave okupatoru, koji su htjeli da zatru narod, nego su zaista i zadivljujuća objašnjenja koja daju u ostavkama“, kazao je Matović.
Podsjetimo, 14 bjelopavlićkih učitelja koji su u vrijeme austrougarske okupacije 1916. godine odbili da predaju izmijenjene školske programe. Na ljeto 1916. godine, kada se pripremao program za nastavu za novu nastavnu godinu, za vrijeme austrougarske vlasti u Crnoj Gori došlo je do formiranja novog programa kojim se ukida naziv jezika srpski, ukida se srpska istorija i crkvenoslovenski jezik. U tom trenutku javlja se otpor građana, međutim, najozbiljniji otpor pružili su upravo danilovgradski, odnosno bjelopavlićki učitelji i njih 14 odbilo je da radi po novom obrazovnom programu.
Zbog toga su uhapšeni i osuđeni na tri do pet mjeseci robije. Kaznu su u početku služili u cetinjskom zatvoru, a zatim su u potpunoj tajnosti deportovani sa Cetinja u mađarski logor, gdje su ostali do kraja Prvog svjetskog rata.
Učesnici pobune bili su Vuksan Radović, Savo Đurović i Velizar Đuranović, koji su poslije izdržavanja kazne od tri mjeseca pušteni na slobodu, dok su jedanaestorica njih (osuđeni na četiri, odnosno pet mjeseci zatvora) – Ilija Mijušković, Tripko Brajović, Andrija Dragović, Savo Jovović, Tomo Dragović, Radovan Popović, Miladin Vujadinović, Novo Vučinić, Blažo Radonjić, Cvetko Stanišić i Jakša Brajović.
Izvor: RTCG
