Piše: Žikica Simić
Istina i laž, glupost i inteligencija, banalnost i uzvišenost, lepota i odvratnost, kao figura i pozadina igraju šamanski ples u ovoj pesmi Ričarda Berija. Ona je, kako kaže Dejv Marš, nadir zapadne kulture i, istovremeno, njena apoteoza. U verziji benda The Kingsmen to je najvažnija ploča ikad snimljena – koju je trebalo odmah razbiti.
Priča o pesmi „Louie Louie“ ima bar dva početka i veoma zamršenu radnju sa nekoliko neočekivanih obrta, ili kako bi rekao Hulio Kortasar „nokauta“. To je ujedno i priča bez kraja. Rudimentarna konfiguracija nota, pauza i ritmova koja čini ovu pesmu stalno mutira. Kao opasni virus, po rečima Dejva Marša autora knjige Louie Louie: The history and mithology of the world’s most famous rock’n’roll song.
Njena priroda je slična nekoj karti iz Roršahovog testa. U ovu pesme je moguće veoma lako projektovati najskrivenije seksualne fantazije i frustracije, baš kao i anarhične impulse izazvane društvenom osujećenošću.
Početak #1
Prvi početak priče o pesmi „Louie Louie“ vodi u Kaliforniju pedesetih godina 20. veka. Taj ambijent, koji još uvek živi u noar filmovima, bitničkoj književnosti, romanima Rejmonda Čendlera i u rilnama finih džez ploča, areal je u kojem je muzičar Ričard Beri, autor pesme „Louie Louie“, započeo svoju karijeru.
Uz malo imaginacije možemo da vidimo mladog Ričarda Berija kako u jednom klubu u gradu Anahajm u Kaliforniji 1955. godine – te godine je otvoren Diznilend u tom gradu – na komadu toalet papira piše stihove koji će uskoro postati sastavni deo njegove pesme „Louie Louie“. Dok beleži te reči u glavi mu odjekuje pesme „El Loco Cha Cha“ kubanskog muzičara Renea Tuzea (Rene Touzet) koja je bila na repertoaru benda Rhythm Rockers u kojem je svirao. Istovremeno se Beri podsećao i napeva „One For My Baby“ Džonija Mersera. Razgovor između pijanog gosta sa slomljenim srcem i barmena, karakterističan za tu pesmu, dao mu je bazičnu paradigmu za budući napev.
U kasnijim intervjuima Ričard Beri je često navodio i pesmu „Havana Moon“ svog prezimenjaka Čaka kao inspiraciju za tekst koji je pisao. Kao što je poznato, ta pesma Čaka Berija je na neki način derivat numere „Calypso Blues“ Neta „King“ Kola, bar u tekstualnom smislu.
Karipski ritmovi – mambo, ča-ča, kalipso – dominirali su američkom popularnom muzikom u to vreme. Može to da se vidi u odličnom filmu „Mambo Kings“ iz 1992. godine. Ta tema je lepo obrađena i u knjizi Here Comes The Night Džoela Selvina. Neki od najvećih hitova ranog rokenrola – „La Bamba“ ili „Twist And Shout“, kao i mnoge pesme Badija Holija i Edija Kokrana, to potvrđuju.
Ričard Beri je numeru „Louie Louie“ snimio 14. marta 1957. godine. Za tu priliku je regrutovao vokalnu grupu The Pharaohs iz Los Anđelesa. Pevačica Glorija Džons se pridružila kao specijalna gošća. Pesma se prvi put pojavila 1957. godine kao B-strana singla na čijoj se A-strani nalazila čuvena numera „You’re My Sunshine“ čiji je koautor Džimi Dejvis u dva navrata (1944-1948, 1960-1964) bio guverner države Luizijana.
Popularnost pesme „Louie Louie“ na lokalnim radio-stanicama je ubrzo prevazišla A-stranu. To je nateralo kompaniju „Flip Records“ da izda novi singl na čijoj se A-strani našla pesma „Louie Louie“, a na B-strani numera „Rock Rock Rock“.
Pesma je postala lokalni, kalifornijski hit. Prodata je u tiražu od 130.000 primeraka. Ričard Beri je takozvana „pablišing“ prava za pesmu, još pre nego što je snimljena, prodao kompaniji „Limax“ za 700 dolara. Novac mu je bio potreban da kupi prsten za svoju verenicu i buduću suprugu Doroti Adams.
Transformacija
Preobražaj Berijeve pesme od malog, regionalnog r&b hita u klasičnu rok pesmu, započao je 3-4 godina kasnije, početkom šezdesetih godina prošlog veka. U to vreme, hiljadu milja severnije od Kalifornije, na pacifičkom severozapadu Sjedinjenih Država, numera „Louie Louie“ je imala veliku popularnost među tamošnjim garažnim bendovima. Za dalji život ove numere je naročito značajna verzija koju je snimio bend Rockin’ Robin Roberts & The Wailers 1961. godine.
Berijeva pesma je tada doživela određene transformacije: tempo je usporen, saksofon je dobio glavnu ulogu, umesto onog karipskog „duh-duh-duh duh-duh, duh-duh-duh duh-duh“ ubačeno je novo, rokersko „yeah-yeah-yeah-yeah-yeah“. Pesma je dobila neku utvarnu dimenziju.
Pevač Rokin Robin, koji je, kako kažu, imao IQ 175 i od većine vršnjaka bio doživljavan kao „knjiški moljac“ i „štreber“, pokazao se kao veoma dobar rok pevač. Voleo je muziku i bio odličan na sceni. Kad on u sredini pesme, pre gitarske solo deonice, vrisne kao beli Litl Ričard: „Let’s give it to to ’em, right now!“ stvari se, kao u poludelom kaleidoskopu, slože na nov i originalni način. „Louie Louie“ se od zanimljive i poletne ritam-i-bluz pesmice pretvorila u rokenrol himnu koja je najavila nova i opasna vremena.
Početak #2
Ta vremena su došla sa novom verzijom pesme „Louie Louie“. Snimila ju je grupa tinejdžera iz Portlenda u državi Oregon. Njihov bend se zvao The Kingsmen. To je drugi početak priče o pesmi „Louie Louie“.
The Kingsmen su svoju verziju Berijeve pesme snimili tačno pre 60 godina, u maju 1963. Za 50 dolara, koliko su skupili od svojih tinejdžerskih džeparaca, dobili su dva sata studijskog vremena. Imali su jedan pokušaj da snime svoju verziju „Louie Louie“. Tinejdžerska hormonska fontana je proradila, entuzijazma i energije nije falilo. Latili su se posla i odgruvali Berijevu pesmu najbolje što su mogli.
Spontanost i autentičnost njihove interpretacije učinili su da aljkavi amaterizam, greške koje je pevač pravio, pogrešne intonacije i sveopšta haotičnost ne budu mane već promocija jedne potpuno nove i originalne estetike.
Rok istoričar Alek Palao, oduševljen načinom na koji su The Kingsmen izveli pesmu „Louie Louie“, na jednom mestu je zapisao da u jednoj grešci pevača Džeka Ilija (Jack Ely), kad počne da peva pre nego što se završi gitarsko solo (može da se čuje kada displej pokaže 1’57’’) – nije se imalo para za drugi „take“ – ima više rokerskog uzbuđenja nego u svim stadionskim propovedima Brusa Springstina i celokupnoj diskografiji sastava Yes i Rush.
Džek Ili je promenio naslov pesme „Louie Louie“. Ranije se pevalo „lou-ee lou-ee“, Ili je to promenio u „lou-ee-a, lou-eye“ i to je postao standard i novo ime pesme.
Slušajući numeru „Louie Louie“ u izvođenju The Kingsmena milioni tinejdžera su uzviknuli: „Čekaj, pa ovo čak i ja mogu da odsviram“, i sa mnogo više entuzijazma odlazili u garaže i podrume da nastave svoje rokersku avanturu.
The Kingsmen su postigli lep uspeh. Bili su No.2 na top listama. A onda su počele da se dešavaju čudne stvari. Naredni sled događaja je učinio da jedna fantastična pesma postane poglavlje u neslavnoj istoriji zemlje čija politička elita voli da o sebi misli kao najvećim promoterima demokratije i slobode duha.
FBI istraga
Guverner države Indijana Metju Velš je 21. januara 1964. godine od tinejdžerke iz grada Frankfort dobio pismo koja ga obaveštava da je tekst pesme „Louie Louie“ u izvođenju benda The Kingsmen pun skarednosti i da pesmu treba zabraniti za javno emitovanje.
Guverner je odmah poslao svog sekretara da kupi spomenutu ploču. Počelo je pažljivo preslušavanje na različitim gramofonskim brzinama. Guverner nije bio siguran ali je, sa karakterističnom političarskom opreznošću, zatražio da se zabrani dalje emitovanje pesme „Louie Louie“ na radio-stanicama u Indijani. Zahtev je uslišen od strane nadležnih. Usput je obavestio FBI i zahtevao istragu zbog širenja pornografskog materijala.
Punih 30 meseci je trajala FBI istraga u vezi pesme „Louie Louie“. U FBI izveštaju od 140 stranica – koji je 1984. odnekud iskopao video producent Erik Predel (Eric Predoehl), inače osnivač specijalizovanog sajta vezanog za pesmu „Louie Louie“ (louielouie.net) – mogu se pročitati veoma zanimljivi stihovi koje su agenti FBI i njihovi klijenti „čuli“ u pesmi The Kingsmena. Na primer:
Tonight at 10 I’ll lay her again
Fuck you, girl, oh all the way
On the chair I’ll lay her there
I feel my boner in her hair.
Ima i onih koji se odnose na masturbaciju, analni seks, odnosno kunilingus za ženom koja ima menstruaciju.
Sve u svemu veoma zanimljivo je štivo taj FBI izveštaj. Čuvari ćudoređa, pobožne domaćice, jeftini žongleri moralističkim floskulama i ostali praktikanti dvostrukog morala, „čuli“ su u nerazgovetnom pevanju Džeka Ilija najlascivnije seksualne aluzije i eksplicitnosti, koje su inače glavni sadržaji njihovih vlažnih snova i dnevnih maštarija.
Nerazgovetno Ilijevo pevanje – „Džek Ili je zvučao kao Paja Patak na helijumu“ – bilo je posledica činjenice da je mikrofon bio postavljen 3,5 metra iznad njegove glave i da je morao da se dere da bi se uopšte čuo. Takođe je želeo da postigne onu rokersku propulzivnost koju je Rokin Robin demonstrirao u svojoj verziji sa sastavom Wailers. Zato je mrmljao i spajao reči, a ni dikcija mu nije bila jača strana.
To je učinilo da njegova interpretacije postane projektivni test za „svet stegnutih sfinktera, veštački dehridiranih vulvi i namerno potisnutih erekcija“, kako je tu skupinu definisao Dejv Marš u spomenutoj knjizi.
Neki engleski autori misle da je slučaj pesme „Louie Louie“ u verziji The Kingsmena zapravo primer pomerene agresije. Naime, uspeh ove numere koincidira sa uspehom Bitlsa u Sjedinjenim Državama. Bitlsi su 7. februara 1964. nastupali u TV šouu Eda Salivana. Emisiju je gledalo 73 miliona ljudi. To je bio apsolutni rekord.
Nastup Bitlsa je izazvao moralnu paniku kod puritanskog dela publike. Lako je bilo preusmeriti agresiju na klince iz Oregona, umesto na „čupavce iz Liverpula“ koji su došli sa oreolom planetarnog fenomena.
Verzije
Pesma „Louie Louie“ u verziji benda The Kingsmen je jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnija, u istoriji rok muzike. Sa njome je rok postao zločest, provokativan, subverzivan, drzak. Pesma je postala himna odmetništva i amblematska numera garažnog roka – najrudamentarnijeg žanra ove muzike.
Rej Dejvis, jedan od najvećih autora u istoriji rok muzike i lider sastava The Kinks, svojevremeno je izjavio da je, po njegovom mišljenju, „Louie Louie“ najbolja pesma rok muzike. Početak karijere The Kinksa – obeležen pesmama „You Really Got Me“ i „All Day And All Of The Night“ – pod vidljivim je uticajem pesme The Kingsmena. Verzija Kinksa „Louie Louie“ iz 1964. godine je značajan korak u širenju njenog uticaja na nova geografska područja i drugačiju publiku.
Za dalje propagiranje ove numere značajan je lik koji se zove Don Galuči (Don Gallucci). On je svirao klavijature u sastavu The Kingsmen. Kasnije je osnovao grupu Don & The Goodtimes. Oni su numeru „Louie Louie“ predstavili u novom svetlu. Dvominutna garažna himna je mutirala u petominutnu rok bahanaliju.
Još važnije od toga je činjenica da je Don Galuči numeru „Louie Louie“ prosledio Igiju Popu. Galuči je naime producirao „Fun House“, drugi album matičnog Igijevog benda The Stooges. Pretpostavlja se da je tada protopankere iz Detroita upoznao sa velikim hitom svog matičnog benda. „Louie Louie“ je postao standaradni ajtem na setlistama The Stoogesa. Skaredna, blsafemična priroda ove pesme – za kojom je FBI bezuspešno tragao u prethodnom periodu – postala je stvarnost.
Igi Pop je koristio ovaj napev kao sredstvo za provokaciju i subverziju svih estradnih zakonitosti. U tom smislu je naročito upečatljiva verzija snimljena na ’live’ albumu „Metallic K.O.“ benda The Stooges.
U ovom kontekstu svakako treba spomenuti i sastav The Sonics i njihovu verziju numere „Louie Louie“. The Sonics su ultimativni garažni rok bend. Postoji znak jednakosti između ovog rokerskog žanra i benda iz grada Takoma u državi Vašington. The Sonics su u zvuk svog benda implantirali buku i energetski naboj avionskih motora koji su se proizvodili u obližnjoj fabrici „Boing“. Prevratnički i odmetnički naboj numere „Louie Louie“ u njihovoj verziji dostigao je svoj maksimum.
Soul majstori Otis Reding, Ajk & Tina Tarner i Bari Vajt su svojim verzijama obezbedili pesmi „Louie Louie“ potpuno novi i neočekivani areal. Bend Toots & The Maytals je čuvenom rege verzijom konačno odveo pesmu na Jamajku gde se i dešavaju događaji o kojima se peva.
Osmi putnik
Postoji oko 2000 različitih verzija pesme „Louie Louie“. Samo „Yesterday“ od Bitlsa ima više obrada. Prodato je oko 300 miliona nosača zvuka na kojima se nalazi „Louie Louie“.
Dejv Marš je u svojoj knjizi posvećenoj ovoj pesmi napisao da je ta numera „projekat“ dizajniran tako da potkopa sva pravila. Potpuno tačno, reklo bi se. Sva pravila – muzička, društvena, estetska, moralna –ovom numerom su dezavuisana. „Louie Louie“, u onom obliku u kojem su je odsvirali The Kingsmen, živi svoj život van svih uzusa. Trese, lupa, udara već 60 godina.
Ona je kao vanzemaljac, „osmi putnik“ koji je došao iz neke bestragije i živi mimo svih važećih kodeksa i konvencija.
„Louie Louie“ se, da parafraziramo čuvenog pesnika, na velikom stablu rok muzike ukazuje kao čudesan plod, upadljive boje i neobičnog oblika, koji se po ukusu razlikuje od ostalih. Svako oko koje se zagleda u ovo stablo prvi pogled će zadržati na tom plodu prepunom koštica.
Istina i laž, glupost i inteligencija, banalnost i uzvišenost, lepota i odvratnost, kao figura i pozadina igraju šamanski ples u ovoj pesmi Ričarda Berija. Ona je, kako kaže Dejv Marš, nadir zapadne kulture i, istovremeno, njena apoteoza. U verziji benda The Kingsmen to je najvažnija ploča ikad snimljena koju je trebalo odmah razbiti.
Izvor: RTS OKO
