Prije koju godinu na poslu sretoh jednog mladića. Došao da vidi može li tu, u javnom sektoru, da odradi pripravnički. Ne mojom voljom krenu razgovor i ja ga pitah čime se bavi. Kaže pri kraju je studija bezbjednosti na primorju. Priznajem prilično neodmjereno, za uštogljenu akademsku komunikaciju, pitah je li to jedna od onih škola što kada te pitaju koliko imaš do kraja studija, odgovoriš – još dvije rate. Valjda misleći da tu nema ništa sporno, sada vjerujem već diplomirani sekjuriti – pošto je od tada prošlo makar šest rata vremena, ležerno klimnu glavom.

Gdje god ima pošta da se može uplatiti rata za školarinu tu je nikao fakultet, reče nedavno na televiziji poznati profesor ekonomije Miodrag Zec, govoreći o potpunoj devalvaciji visokog školstva na ovim prostorima. Objasni uvaženi profesor da je lako riješiti problem. Treba, kaže on, propisati zakonom da fakultet ne smije biti profitna organizacija i da to nijesu ni najglasitiji svjetski univerziteti. Jednostavna je računica – ako ti platim školovanje, pa me ti oboriš dva –tri puta na ispitu, ja odoh na drugi fakultet i nema sljedeće rate, a od kojih će para onada profo dobiti platu. Osim toga razglasiću svim svojim drugovima, inače „odlikašima“ koji su jedino iz fiskulture preskočili trojku, da ne upisuju taj fakultet, jer tamo „muče“ studente. Traže im ponekad da izdeklamuju ono što najbolje znaju, ako koji put i izađu na ispit.
