Piše: Žarko Marković
Ishod sjednice Upravnog odbora fantomskog tijela koje zovu i Savjetom za implementaciju mira (PIK) u Sarajevu na kojoj nije postignuta saglasnost o izboru novog šefa OHR-a silno je zabrinuo sarajevske političare i veći dio tamošnje intelektualne elite, jer se, eto, ispostavilo da Amerikanci, preciznije administracija Donalda Trampa, pokušava da preuzme sve konce međunarodnog uticaja na prilike BiH, a koji bi u budućnosti trebalo da se ogleda u tome da će ga biti što manje ili ga neće biti nikako.
Problem kratkovidosti sarajevske političke i intelektualne elite nije od juče pa je logično da proteklih mjeseci nisu uspjeli prepoznati promjene na geopolitičkom planu koje im u najvećoj mjeri ne idu na ruku. Otuda ni kuknjava nije bila toliko glasna sve dok se potvrda teze o promjenama nije desila na njihovom terenu, usred Sarajeva.
Suludo je uopšte i pisati i polemisati o tome da grupa ambasadora, tri decenije nakon završetka rata, raspravlja o tome ko će biti predvodnik protektorata u navodno suverenoj i nezavisnoj državi, ali stvari trenutno tako stoje te ih je potrebno sagledavati iz raznih uglova. Ta sarajevska kuknjava je svakako jedan od najbizarnijih.
Iz izjava tamošnjih aktuelnih i bivših zvaničnika, od Denisa Bećirovića pa do Mire Lazovića jasno je vidljiv žal što se stvari razvijaju suprotno od smjera na koji su navikli. A navikli su da, bez pogovora, istovremeno se zaklinjući u „hiljadugodišnju (h)istoriju Bosne“, prihvataju da odluke umjesto njih donosi strani tutor. Još preciznije, visoki predstavnik je svih proteklih 30 godina bio najbolji i najbliži saradnik bošnjačkih političkih elita. Jedna ili dvije odluke donesene protivno njihovim interesima izazvale su šok i nevjericu, čak i proteste pred OHR-om koji su najbolji dokaz lobotomije čaršije i iščašenog pogleda na ulogu nečega što uopšte ne bi trebalo da postoji.
Amerikanci su saopštenjem koje je medijima upućeno u noći sa četvrtka na petak razbili i ono malo iluzija zaglavljenih u sarajevskoj političkoj kotlini. Da li će američka namjera biti sprovedena do kraja pitanje je koje je u ovom momentu suvišno postavljati.
Republika Srpska, u ovom momentu, zaista ima na raspolaganju povoljan geopolitički trenutak. Nikad povoljniji u postratnom periodu. I to je dobro. A loše je što na trajanje tog trenutka nema previše uticaja, niti bilo ko može da garantuje da će dugo potrajati. Otuda je važno da na pitanjima koji se tiču položaja Republike, koliko god je moguće, domaći politički akteri sačuvaju prisebnost, pokušaju izbjeći niske udarce i dnevnopolitičko nadgornjavanje, bez obzira na to što je u toku izborna kampanja. Jer, i poslije izbora u Sarajevu se neće mnogo toga promijeniti, koliko god danas tamo živjeli u iluzijama. A ne tako davna prošlost nas uči da se geopolitički točak lako okrene. A tada i iluzije ponovo mogu da postanu realnost.
Izvor: Glas Srpske
