Kao jedan od najprosvjećenijih ljudi i najvećih ličnosti 13. vijeka, duhovno i kulturno je utemeljio svoj rod i sjedinio se sa svojim narodom, ušao u njegovu dušu, i vodio ga ne samo u vremenu dok je hodao ovom zemljom, nego ga duhovno vodi i danas, kaže mitropolit Joanikije.
Centralna proslava praznika posvećenog prvom srpskom arhiepiskopu, Svetom Savi održana je večeras u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj u podgoričkom Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja. Na Svetosavskoj akademiji, u navečerje praznika, najprije je govorio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, koji je naglasio sveobuhvatnost ličnosti i đela svetitelja Save, bez obzira da li je riječ o duhovnim ili svjetovnim aktivnostima. Pritom, uvijek se posebno ističe da je Sv. Sava imao božji blagoslov da osnuje samostalnu, autokefalnu Žičku arhiepiskopiju – Srpsku pravoslavnu crkvu. Njegova veličina, kaže mitropolit, ogleda se i u tome što se svakoj generaciji čini da je tek malo zašla u tajnu dubine njegove ličnosti i đela. Razlog tome je što je Sveti Sava kao apostol Hristov – „Sv. Sava jeste srpski, ali on jeste i vaseljenski, svepravoslavni, ravnoapostolni“, ističe vladika Joanikije. Poseban podvig Sv. Save je što je sa svojim ocem i bratom osnovao manastir Hilandar, svetu carsku lavru, koja je četvrta po rangu među svetogorskim manastirima. Jer, kaže mitropolit, s manastirom Hilandar imamo nepresušni izvor duhovnosti, čijim osnivanjem je i Žičkoj arhiepiskopiji udahnut život, sila Duha, i omogućeno kulturno i duhovno prosvjetljenje, kao i objedinjenje naroda.
Kao jedan od najprosvjećenijih ljudi i najvećih ličnosti 13. vijeka, duhovno i kulturno je utemeljio svoj rod i sjedinio se sa svojim narodom, ušao u njegovu dušu, i vodio ga ne samo u vremenu dok je hodao ovom zemljom, nego ga duhovno vodi i danas, privodeći ga Hristu, vraćajući ga s puteva zabluda i propasti, pogibija, na pravi istinski put, onaj put Hristov koji vodi u vječni život – kazao je mitropolit Joanikije, dodajući da slaveći Sv. Savu proslavljamo i Hrista. Čast da održi svetosavsku akademiju ove godine pripala je književniku, akademiku SANU, Miru Vuksanoviću. Podsjećajući da se Sv. Sava sa Svete Gore vratio da bi pomiro svoju braću Vukana i Stefana, da bi blagoslovio slogu i napredak, Vuksanović ističe da to pokazuje da je „Rastko Nemanjić znao da se niko kao najbliži, kao najrođeniji ne može zakrviti“.
– Požurio je da nesreću zaustavi, svoju braću je pomirio i zato se posvetio. I sada je Sv. Sava s nama. On će nas pomirti i sjediniti svuda, pa i u Crnoj Gori, ako budemo slijedili primjer Sv. Save, ako budemo išli putem sloge i napretka, ako iz Crne Gore ne budu prve i glavne vijesti iz tužilaštva i suda, ako glavne crnogorske vijesti budu o radu, ljepoti i uspjesima.
Ako i mi što dolazimo u zavičajnu Crnu Goru ne prisipamo pizmu u čašu koja već prelijeva, ako donosimo poruke blagotvorne, ako ostavimo običaj da se po broju smanjujemo, a po strankama i pođelama povećavamo. I ako znamo, uvijek, da je Crna Gora zemlja Njegoševa – poručio je na kraju Vuksanović. Ovogodišnju Svetosavsku akademiju pored Mitropolije, organizovali su i Crkvena opština podgorička i sveštenici Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja.
Živana Janjušević
Izvor: Dan
