Kad si tas na vagi to ti tad stvara utisak da od tebe zavisi ne samo vaga nego i ostatak kosmosa.
To ponekad može biti odlična pozicija iz koje se može izroditi nešto ozbiljnije.
Počešće to u budućnosti, toga koji je bio prevaga, posebno ako je to činio nadmeno i samodovoljno, dovede na mjeru onog žućkastog tegića koji se vaktile potrzao samo kada se mjeri nešto sitno i nešto što se rijetko kupuje.
Takva je sada pozicija ove partije koja sebe zvučno zove URA.
Bio je u mom djetinjstvu jedan bastadur iz komšiluka. Bio jedinac i sve mu se ugađalo. Kupi mu ujak pravi kožni fudbal. Time i jedino time je postao važan u našem sokaku. Uslovljavao nas je loptom za loptanje i ta sve ostalo. Promaši go za širinu gola i veselje. Mi s nevjericom klimamo glavom, inače komšija Miško (Milutin mu je pravo ime ne izmišljam zbog poente) loptu pod mišku i nema loptanja. Na to mi posljednjih godinu dana liči pozicija Dritana Abazovića.
Prvo je rekao nema priče o Kosovu, iako su njegovi sunarodnici mojim sunarodnicima uz pomoć svog tutora oteli taj prostor bez kojeg ovi potonji ne mogu zamisliti svoju prošlost i mit. I mi smo rekli, dobro, dok sredimo državu, očistimo od lopovluka i oporavimo je nećemo stavljati na sto tu temu.
Drugo, nema promjene sopljnopolitičkog kursa i odustajanja od članstva u EU. Iako je svim jasno da od priče u članstvu u EU nema ništa jer je to završema priča i traže se novi modeli, rekli smo dobro idemo u evropu kao onaj mrav iz poezije Blagoja Bakovića koji se zaputio u Carigrad iako zna da mu tamo neće stići ni hiljadito koljeno.
Treće, ili prvo, nema izlaska iz NATO-a, iako za ulazak u tu organizaciju, kao i za priznanje Kosova, po priznanju prošlog premijera Duška Markovića nije bilo 80 odsto građana Dritanove „građanske“ Crne Gore. Iako nas je NATO bombardovao rekli smo okej jer i sami znamo da je gotovo nemoguće izaći iz te organizacije.
Četvrto, rečeno je ne mogu naistureniji „prvaci“ Srba u Crnoj Gori biti na ministarskim pozicijama posebno resora koji imaju veze sa milicijama. Valjda taj narod ne konta te bezbjedonosne rabote.
Pristali smo. Uzgred ne znam šta su bilo čiji prvaci a ovima nisam oduševljen zato navodnici… I ovo ređanje bi moglo da ide gotovo do trocifrenog broja. Sad Dritan, kao da to izgovara u ime Laburista ili CDU-a, a ne stranke koja se po rejtingu jaka sa Raškovom „kravicom“, uzvikuje na televiziji Miška Perovića ( opet Miško) da će ako padne ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović i direktor Uprave policije Zoran Brđanin pasti i Vlada. On će je oboriti. Imaš li ti petlje da oboriš Vladu? Čiji bi to bio intetes? I šta bi od tebe, u političkom smislu, ostalo poslije toga. Na ova tri pitanja ti odgovori sebi uztreptali mladiću. Mene ne zanimaju ti odgovori.
Kada su onomad, kada se tražila smjena ministra pravde Vladimira Leposavića, poslanici DF, čije čelnike takođe ne mirišem jer se i za odlazak u toalet konsultuju sa dramoserom s Dedinja ( kovanica je Siniše Kovačevića – ja ne psujem), koji imaju dvije trećine poslaničke većine, kad su dakle oni priprijetili da će zbog Leposavića pasti Vlada ti si, iskrenim smiješkom neženjena muškarca, likovao ne smiju oni to uraditi sa DPS-om. Smiješ li ti danas sa ovim DPS-om, sve gorim i sveotvorenijim u naumu da se nasilno vrati na vlast i nastavi da pljačka? Ili želiš, iako je to teško postići, da nadmašiš Darka Pajovića. Gle slučaja oba ste došli iz Miškove kužine. Koliko ti godina imaš Miško? Dokle više?
Riječju, upristoji se (ovo ne znači da se odmah ženiš). Odmjeri svoju snagu. Pitaj i druge u toj tvojoj strančici, osim Filipa i Božene, šta misle. Inače će tvoja priča o građanskoj Crnoj Gori, koja podrazumijeva sve nacionalne predžnake osim srpskog, završiti kao ona „muzika“ u vjetru.
Kad se za nešto previše boriš izgoriš i ti i to.
To ti je kao u onom stihu genijalnog Duška Radovića.
„Da nam bude bolje ti se stalno bore,
Što se više bore, nama je sve gore“.
I na posljedku da te pitam nešto, ali baš iskreno.
Ako su ti Srbi toliko ‘negrađanski’ kako onda tvoj brat i sestra, potpuno zasluženo, među njima grade ozbiljne naučne karijere.
Sa svima samo ne sa ovim zlom Dritane. Potonja je URA.
Autor : Mirko Plamenac
