Piše: Vojin Grubač
Milatovićeva neumjerena i žestoka kritika nove Vlade, koja je bila na granici histerije, predstavljala je okretanje leđa ne samo PES-u, već i Demokratama i ZBCG-u a samim tim: ogromnoj većini onih građana koji su ga izglasali na visoku funkciju. Od te kritike, do rušenja vlasti u Podgorici: bio je malen korak za predsjednika države. Podgorica, svakako nije smjela biti žrtva Milatovićevih političkih ambicija.
Jer, da se sada provjerava da li ga i koliko, poslije mnogih loših poteza, podržavaju oni građani koji koji su ga izglasali na visoku funkciju predsjednika države, rezultat bi bio tako loš da bi morao iz moralnih razloga podnijeti ostavku. Naime, veliko je pitanje da li ga sada podržava bar deset odsto onih građana koji su bili za njegovu predsjedničku kandidaturu.
Uostalom, to će pokazati prijevremeni lokalni izbori u Podgorici, pa neka vidi i zaključuje. Fakt da je Jakov Milatović srušio vlast u Podgorici sa posrnulim PzP-om i GP URA predstavlja najviši stepen političke destrukcije i gubitak svih orjentira. Da se podsjetimo, za godinu i po dana trajanja Vlade Abazovića, zaposleno je na partijskoj osnovi, u javnoj upravi: 27.000 građana, što je neuporedivo gore od fakta što rekonstruisana Vlada Spajića ima u svom sastavu 31 činovnika: ministra i potpredsjednika Vlade, što je zaista mnogo resora. Ipak, sve da se u svako ministarstvo primi na posao po pedeset ljudi, recimo, to je 1550 zaposlenih, što je jako daleko od 27.000 zaposlenih za godinu i po dana trajanja Vlade Abazovića?! Rušenje vlasti u Podgorici je ishitreni, nepotrebni i ružni potez Jakova Milatovića koji se nikako ne može opravdati. Takve stvari razumni i odmjereni političari nikada ne rade. Ali, svako ima pravo na slobodu izbora!
