Bilo bi bestraga dosadno i besmisleno ozbiljno analizirati preksinoćnje prazno naklapanje i recitovanje opštih mjesta bivšeg… Duška Markovića. Puka razvodnjena komunistička demagogija „milicajca umnoj patnji nestasalog“.
Umjesto toga valja se osvrnuti na posljedice njegovog vladanja i vojsku neupotrebljivih kadrova koje su njegova partija i Vlada ostavile u nasljeđe ovima koji su preuzeli vlast prije godinu.
Jedan osvrt je opšti i odnosi se na stotine „kadrova“ neupotrebljivih za iole ozbiljniji zadatak u javnom sektoru. To su ljudi čija je upotrebna vrijednost bila da glasaju svake četvrte godine, a u međuvremenu da barjače i onemogućavaju prodor ikoga znavenog ako nije član njihove partije. Depeesovci su gotovo peta vrsta temperamenta, uz one opšte poznate četiri. Riječ je o vrlo rezistentnoj vrsti. Sve je tom soju bilo blisko i prihvatljivo, ako će rezultirati privilegijom ili prihodom.
Par ovlašnih i tipičnih primjera.
Ima u Centru za stručno obrazovanje gospođa koja je zvanično na bolovanju dvije godine, a u stvari boravi sve vrijeme i radi u SAD. Mogla bi ministarka Bratić pitati Duška Rajkovića, DPS-ov kadar koji je još direktor Centra, za ovu informaciju. Da ima države, u zatvor bi završili – ta gospođa, ljekar koji potpisuje doznake za bolovanje i Rajković koji to pokriva.
Pogledati u zdravstvenom sistemu, prvenstveno u Kliničkom centru i bolnicama i domovima zdravlja na sjeveru, koliko je u posljednjih deceniju i po uvezeno kupovnih diploma iz Tutina i ostatka Sandžaka i Srbije. Nije vic, u Tutinu postoji „visoka medicinska škola“ koja štampa diplome za naš viši i visoki medicinski kadar. Naše sanitetke odu par puta do Tutina ili isturenog odjeljenja te škole u Beogradu, da uplate ratu i donesu papir nalik diplomi i zauzmu mjesto djevojčicama koje tri godine deru klupu na državnoj Visokoj medicinskoj školi u Beranama. Čiji je to interes osim Markovićeve partije.
Pogledajte, ministre Sekuloviću, diplome policijskih inspektora zaposlenih posljednjih desetak godina u stanicama policije koje gravitiraju Sandžaku i, recimo, u Beranama desetak inspektora zaposlenih pred posljednje parlamentarne izbore. Pitajte te milicajce sa činovima gdje su, kada i kako završili škole.
Tih primjera je nebrojeno i sve je to produkt i izum Markovićeve partije. I sad on da optužuje nekoga što zapošljava nove kardove u javnom sektoru, a tamo već postoji i previše viška. Ali, čemu vojska kad je neupotrebljiva. Vaša partija je u RTCG u produkciji nakrcala skoro 200 zaposlenih – glasača, a svakodnevno posao završava dvadesetak ljudi od kojih su većina honorarci.
Mogli biste vi gospodine bivši… Markoviću objasniti javnosti koju vam je školu i kako na Malti završio stariji sin Predrag, a engleski natuca kao konobar iz Sutomora. Koliko je i kako radio u proćerdanoj državnoj avio-kompaniji Montenegro Erlajnzu, gdje je bez ikakvih referenci, osim što mu je tata tada bio predsjednik Vlade, bio komercijalni direktor, dolazio na posao kad se naspava, nogom otvarao vrata izvršnog direktora, nesrećnog Banjevića. Kad je kompanija došla do bankrota uzeo je otpremninu od 10.000 eura i tajo ga zaoslio u Agenciju za civilno vazduhopoplovstvo kao stručnjaka za avijaciju, a u papiru koji zove diplomom piše mu da je turizmolog. Tamo i danas Peđa prima ministarsku platu, a veći dio radnog vremena provodi u svojoj kafani simboličnog imena „Pauza“ u zgradi „Maksim“, na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog. I sad ti sa toliko repova, Markoviću, imaš smjelosti da sa šumom u glasu praznosloviš o lošoj vlasti. I jeste loša, i da išta radi i valja pola vas bi bilo pod istragama i u zatvoru, a vi još na slobodi trućate o ugroženosti Crne Gore.
Zapisao je negdje Momir Bulatović da ga je jednom Milo Đukanović zamolio da Duška povuku iz rodnog Mojkovca u Podgoricu. To je ono kada je demontirao radijator da nosi za Podgoricu. Kaže Momir da je pitao Mila šta taj Duško zna da radi. Đukanović je odgovorio – ništa ali je odan kao pas. Ostalo, na nesreću, znamo. Da je odanost Duška dovela do premijerske pozicije, ali se na kraju gospodaru dosadio odani pa gaje odbacio kao psa.
I sad Dule fijuče i cvili da je otišao sam da bi ustupio mjesto novim i mlađim. „Vidi Sebastijana u slamenom šeširu“, rekao bi Petar Božović kad pokušaš za mu umjesto pravih prodaš one druge bubrege.
Petar Ivanović