Iako je i Ivanu Vukoviću u trenucima najveće uztreptalosti, to je ono kad se ispenje na Gornje Kokote pa tepa Podgorici, jasno da će dogodine na lokalnim izborima u Podgorici proći kao prekjuče na Cetinju, vrhuški DPS nije smetalo da osnuju lokalni javni medij kojeg čine: televizija, radio i portal.
Računica je jasna, ako više nikoga ne možemo ubijediti u davno prokazanu političku priču, a ono možemo iz narodne kase presuti u naše i džepove naših najodanijih vojnika koji milion.
Prosto bolje je puniti džepove nego čekati da posljednji mandat vlasti u Podgorici iscuri.
A tamo su se skrasili sve stari i provjereni režimlije i iskusni poklonici državnog „korita“.
Na čelu ove DPS falange je Živko Andrijašević, dvorski istoričar koji je čitav svoj akademski život na „ti“ sa državnom kasom. Vjerovatno je u vazduhoplovnoj industriji jedinstven slučaj da u upravi jedne kompanije bude istoričar. To je bio Živko Andrijašević koji je bio u odboru direktora Montenegro Airlinesa. U međuvremenu mu je štampano sve što je napabirčio od „Nacije s greškom“ do crnogorske istorije u slikama. Sada je Živko na čelu savjeta podgoričke RTV.
U savjetu je sve provjeren profil, sviknut na državne pare.
Tu je Božidar Jaredić, to je onaj što je od vakta kada su dolazili na vlast džemperaši bio sekretar za informisanje. I prije toga unazad do đetinjstva bio je režimlija. Tu je i Husein Ceno Tuzović koji već vijek obnaša članstva u raznim državnim organima i forumima. Malo komunističke leksike zbog njega ipak je on rođen prije nego je Broz došao na vlast a evo će izgleda da dočeka da isprati i Mila.
Da bi multietnički sklad folklorno i formalno bio još vidljiviji tu je mr Amer Ramusović koji je iz anemičnog novinarstva došao u Fond zdravstva kod Rama i Kenana i tu se zlopatio deceniju i po, usput o našem trošku štampajući na reciklažnom papiru patetika periodiku „Komuna“. Tu je i režimska intelektualka Dragana Tripković, jedno od onih što potpisuju sve peticije ispod Mija Boksera i onoga što se zove Nikolaidis.
To je komitet. A ispod su kerberi.
Direktor medija je Rade Vojvodić.
On je bez ikakvog medijskog iskustva, ako se zaboravi da je na TV nekoliko puta pjevao o Nataši u „Posljednjem vagonu“, doveden na čelnu poziciju režimske IN TV. Kada je ona odradila predreferendumski posao Rade (kolege novinari su ga zvali sa ‘k’) je sa punim džepom stavio katanac na nju. Nedugo zatim postaje generalni RTCG. Kada su ga otuda istratili uz makar dvije stotine hiljada eura uzetih plata dobio je i nekoliko desetina hiljada eura otpremnine. Govorim ovako komotno u desetinama jer oni tako uzimaju. Sad je Rade direktor podgoričke RTV da tu zakuči makar još stotinu…
Ipak mozak ove prljave medijske rabote je glavna urednica Tamara Borova Nikčević. Rade samo zna da radi kada mu nacrtaš. Tamara je kadra da uradi dosta toga lošeg i sama. Talentovana je. Ona je donedavno na RTCG vodila Teleskopiju ( u medijskim krugovima je zovu kolonoskopija). Po svakoj emisiji, u koju je dovodila samo poluintelektuanu poslugu prve familije, dobijala je po 1000 eura. Pride i povratnu avionsku kartu za nju i štene sa kojim živi u mrskom i okupatorskom Beogradu.
Glavni urednik portala je naturščik i kabloman Draško Vojvodić, kojeg je brat od strica Rade doveo u IN da razvlači kablove, da ne bi bio šanker. U nakaradnom DPS sistemu Drejk, kako su ga zvali od milošte kolege iz DPS u RTCG je avanzovao do zamjenika urednika portala.
Prije koju sedmicu je partijskom direktivom prebačen na poziciju urednika portala kod Rada i Tamare.
Vojvodići su, iako preskromnih medijskih i inih kapaciteta, dobro raspoređeni.
Rade i Draško u podgoričku RTV, brat Draškov Danilo u portalu RTCG, a Draškova supruga Nada ni manje ni više nego u Vladi. Tamo je, iako zvuči nevjerovatno, pomoćnica generalne sekretarke Vlade i desna ruka glavne pregovaračice Zorke Kordić.
I sad se mi čudimo što ne možemo demontirati Đukanoviće, Veljoviće, Mugoše…
A kako kad ne diramo ni skromno potentne Vojvodiće i usamljenu Tamaru.
