Svidjelo mi se nekoliko objava Građanskog pokreta URA minulih dana, uglavnom, o borbi protiv korupcije i ektremizma, pa sam im i lajkovao to na njihovoj fb stranici. A ovo današnje… ne dopada mi se. Ne zato što su uopšte komentarisali djelove besjede mitropolita Joanikija, naprotiv, to je korisno, neka se obnavlja dijalog u društvu koji je DPS prethodno želio potpuno da razori.
Kada su u pitanju konstatacije u saopštenju, URA je u krivu. Ne u cjelosti, jer ima jedan dio u kojem se kaže „nazadne ideologije koje pominje mitropolit Joanikije…” Ideologije. Dakle, množina. A odnosi se na komunizam i ustaštvo, jer je o tome mitropolit govorio kritički.
Znači, možda i prvi put od 1945. godine jedna stranka iz čijih redova dolazi premijer, komunizam je nazvala onako kako su to učinile evropske zemlje odmah nakon pada Berlinskog zida. Crna Gora je, kao što znamo, mnogo kasnila. Milo Đukanović je na početku karijere, kada je došao na vlast uz podršku i odobrenje beogradskih komunista, zamalo predvidio takav rasplet za Crnu Goru, kada je u Sportskom centru „Morača” obećavao „da će Crna Gora ostati crveno ostrvo u Evropi”, na šta su podsjetili danas i Slaven Radunović i ostali iz Nove srpske demokratije. Eto, nije bilo baš tako kako je Đukanović želio ali su on i brojni drugi predstavnici i uzurpatori ove ideologije, zadržali slične načine načine vladanja i odnos prema određenim institucijama.
Da se vratimo na saopštenje GP URA. Kaže se da „Crnu Goru nije zahvatio ustašluk i da je ona jednaka za sve njene građane”. U prilog tome, ponuđeni su citati iz aktuelnog Ustava. Prvo, Ustav nije ogled iz sociologije, niti zapis nekog hroničara o jednom vremenu. Ustav ne oslikava sociološki pejzaž, niti opisuje političku situaciju, već putem normativnih imperativa pretenduje da je uredi. Kada bi institucije u Crnoj Gori sprovodile ono što garantuje i sugeriše Ustav, onda bi podsjećanje na njega u ovom slučaju imalo smisla. A pošto se suočavamo sa nasleđem DPS, koji i dalje gubitnički pokušava da ojača ektremizam, onda i dalje nemamo situaciju „opisanu” u Ustavu. Dalje, svjedoci smo da se na ulicama povremeno, a u nekim medijima svakodnevno, raspiruje nacionalna mržnja, politički fatalizam i netrpeljivost prema Crkvi. A na ulicama je nacionalna mržnja prema Srbima podržana puštanjem Tompsonovih pjesama, ranije na Cetinju, nedavno i u Nikšiću. Kada se taj groteskni ambijent obogati hrvatskim šahovnicama, da li on nosi poruke o kvalitetu suživota ili slavi ustaštvo? Da li je verbalna agresija, nakrcana prijetnjama, uvredama, psovkama, inspirisana suživotom koji traži Ustav ili ustaštvom koje je prisutno? Odgovori na ova pitanja mogu se svakodevno naći i na mrežama i u medijima.
I na kraju, nisam primijetio da je mitropolit Joanikije bilo kada pokušao premijera ili predsjednika da podučava kako se vodi država. Pa držim da je suvišno i na samoj ivici pristojnosti, da se mitropolitu, makar i ispod tona, sugeriše na koji način da vodi računa o vjeri. Posebno sada, jer je mitropolit u pravu. I te kako je u pravu.
Izvor: Luka Radonjić/Fejsbuk
