Da bi se dobio posao nekada se prvo moralo postati član partije. Najprije crvena knjižica potom daktilograf, kucanje rešenja, djelovodni broj, potpis, pečat. To je bio redosled i put kojim se ide.
Sve je više državnih institucija iznad kojih visi oglasna tabla s natpisom “U kvaru. Ne radi”
Sve nestrpljivije narod pita: Zašto ne radi?
Partije uporno poručuju: Proradiće kada državom budu upravljali naši kadrovi!
Da bi se dobio posao nekada se prvo moralo postati član partije. Najprije crvena knjižica potom daktilograf, kucanje rešenja, djelovodni broj, potpis, pečat. To je bio redosled i put kojim se ide.
Kada je konkurisao za prvi posao jedan moj dragi i poštovani Cetinjanin na prvom partijskom sastanku javio se za diskusiju pod tačkom razno. Stariji partijski drugovi su gledali veoma pozitivno na diskusije, pogotovo kada bi u njima uzeli učešća novoprimljeni članovi. Znajući to moj drug nadaleko čuven po bistroumnosti i duhovitosti javio se za riječ kada je, kao što rekoh, na red došla tačka razno. Ustao je i saopštio da smatra kako je na partijskoj zastavi malo alata. Nijesu dovoljni srp i čekić. Zastavu treba dopuniti francuskim ključem i šrafcigerom. Znali su ga kao velikog šaljivdžiju. Na partijske sastanke ga više pozivali nijesu. Bilo je to prije više od pola vijeka. Tek se sada vidi kakav je on vizionar bio.
U poslednjih desetak godina stari partijski alati su zamijenjeni novim. Srp i čekić su ispali iz mode. Potrošeni su kao simboli. Na scenu su stupili francuski ključ i šafciger. Za instaliranje enormnog broja svojih kadrova u državnim institucijama partije su pribjegle francuskim ključevima i šrafcigerima. Francuskim ključem se pritežu matice na foteljama da se ne bi rasklimale od silnog vrćenja različitih partijskih guzica. Šrafcigerima se sa fotelja brzo odvrću stari kadrovi i još brže zašarafljuju novi partijski kadrovi.
Čudno je da u tom velikom poslu nigdje nikad ništa ne zaškripi. Stari se kadrovi brzo i lako skidaju sa funkcija. Novi se još lakše na njima namontiraju. Što mislite zašto?
Zato što su svi partijski kadrovi i stari i novi, podmazani mašću. Kada se kaže vlast je mast ne misli se samo da će oni koji dođu na vlast omastiti prste. Misli se i na one koji ne bi mogli ni doći na vlast da nijesu dobro podmazani vazelinskom mašću. Vazelin nam je ušao u sve političke anale. O moćnoj masti koja se koristi u službeno-karijerističke svrhe mnoge su se pjesme ispjevale, priče se ispisale, vicevi prepričali, karikature iscrtale.
Sve partije obiluju tipovima sposobnim da se zahvaljujući sopstvenim vazelinskim mastima bez ikakvog šuma uvuču u najsitnije društvene pukotine. Niko i ne primijeti odakle su se tu stvorili.
Te pukotine se od skora nazivaju funkcijama po dubini. Tokom poslednje dvije, tri promjene sastava crnogorskih vlada, po dubini je ušarafljeno toliko partijskih kadrova da bi bilo koja državna mašinerija osim ove crnogorske od njih zaškripala. Partije tvrde da kod njih i kod njihovih kadrova ništa ne može da zaškripi.
Možda su i u pravu. Uz srp i čekić se trebalo oznojiti. Uz francuski ključ, šrafciger i vazelinsku mast sve ide lako.
Kada narod postane svjestan da su novi partijski alati glavni krivac što nam je država u kvaru, država će nam se pretvoriti u ruinu.
Ranko Rajković
