U jarost ga baca Crkva Srbije u Crnoj Gori pa elegantno zaobilazi opskurnu Crkvu Italije na Cetinju i otpraši mlaznjakom na krštenje u Crkvu Turske?!
Ili nije Crkva Turske, šta misle i konstatuju: Ljuša Dvadesetprvomajić, Darko Mantenović i Draško Pobjedić?
Možda je Osmanska Crkva a ne Crkva Turske ili: kako ime da joj daju naši dobri ideološki paraziti svakom etiketu uvijek spremni da zalijepe?
Sve je to „principijelnost“ ideološkog razmišljanja i djelovanja klasičnog antiteiste, političara koji se klanja Zlatnom Teletu i „doslednost“ njegovih medijskih satrapa koji „na ramenima“ cvijetni kupus umjesto glave nose.
Još da je Erdoganu, poslije krštenja, predložio konfiskaciju i nacionalizaciju Vartolomejevih crkvi i hramova, bio bi u trendu svoga okruženja i svoje retorike.
Bio bi „na liniji“. Ali, avaj, njegova je linija krivudava, slalomu sliči.
Eh, da, Aja Sofija! Njena sudbina sliči na njegovu.
Mnogo kapa za jednu glavu, uglavnom u stanju plavičaste usijanosti i hipnotičke umišljenosti da je Bog i „otac nacije“
Zato je i sam mogao obaviti dotični obred „krštenja vodom“, ali u „pjenušavim rijekama politike“, te pustiti da posao „završi“ jači koji dođe iza njega, kojem „nije dostojan odriješiti remen na obući ‘Njegovoj'“, jel’te!?
Remen na obući „Prado“.
Izvor: Vojin Grubač/Fejsbuk
