Zaista je svojevrstan paradoks da poraženi diktator u Ujedinjenim nacijama govori u ime Crne Gore, tj. da svoje govore počinje sa „Crna Gora upozorava na…“
Da je odlučio da makar nešto istinito kaže o današnjoj Crnoj Gori, kada bi imao zrnce intelektualnog poštenja, poraženi diktator bi rekao:
„Crna Gora je, na prvim izborima u kojima mi moja uobičajena krađa nije bila dovoljna da pobijedim, delegitimisala mene samog. Na tim, posljednjim izborima, narod je većinski odlučio da delegitimiše sve moje suštinske politike i poteze. Iako se radilo o parlamentarnim izborima, nema sumnje da je bio u pitanju prije svega moj lični poraz, kao političara i državnika, jer sam kao primarna osoba svoje partije sve kapacitete uložio na stranu koja je na tim izborima izgubila.
Jedini razlog zbog kojeg danas ovdje govorim, uz neodlučnost nove vlasti u procesu mog smjenjivanja, je taj što nakon sopstvene izborne katastrofe nijesam imao hrabrosti da se sam povučem, već sam odlučio da sačekam još jedan lični poraz na predstojećim predsjedničkim izborima. Tako, ja sam danas u prilici da još jednom zamajavam i obmanjujem međunarodnu javnost, da govorim o opasnostima od „retrogradnih nacionalističkih projekata iz devedesetih“ (tj. o idejama čiji sam tada bio promoter i realizator, što mogu i dokumentovati), ali ja ne mogu ovdje predstavljati savremenu Crnu Goru.
Crna Gora je mene, Mila Đukanovića, delegitimisala“.
Boško Vukićević
Izvor: Fejsbuk
