U životu se ponekad dešavaju neobični slučajevi. Čovjek postane nešto što mu nikad na pamet ne bi palo. Tako se desilo i jednom turskom paši, koji je postao pravoslavni svetitelj. Ovo je priča o njemu.
Sredinom devetasetog vijeka vodili su se ratovi između Rusije i Turske na Krimu. Ruski zarobljenici su bili prije smrti u turskom ropstvu surovo mučeni. Paša, koji je komandovao u ovom ratu, podržavao je ova mučenja, ali se čudio vedrom duhu ruskih vojnih zatvorenika u takvim okolnostima. Posmatrajući ih, znao je da ih upita, odakle im takvo raspoloženje u paklenim uslovima, gdje ih jedino čeka smrt? Oni bi mu odgovarali da razlog leži u njihovoj vjeri u Vaskrslog Hrista, koji je pobijedio smrt. Nakon ovoga, paša se usrdno starao da što više dozna o pravoslavnoj vjeri. Ovaj čovjek se zvao Jusuf. Prilikom izučavanja pravoslavlja, toliko mu se srce zagrijalo za njega, da se u tajnosti krstio i dobio ime Nikola. Ali Turci doznaše nekako za njegovu promjenu vjere, stadoše ga ljuto mučiti, toliko da se onesvijestivši pomislili da je umro. Potom ga baciše negdje, da ga psi rastrgnu. Promislom Božijim nije umro, iako je bio vrlo izranjavan. Lutao je po Rusiji. Tako je i završio u Optini pustinji, koja je u to vrijeme bila čuvena po svojim prozorljivim monasima. Jednom zatekavši se u njoj, bilo mu je vrlo loše, da je mislio da će umrijeti. Želio je da se ispovijedi i pričesti, ali nije mogao pošto nije znao ruski jezik. Tražio je nekoga monaha , koji je znao francuski. Pogodilo se da je dobro znao ovaj jezik Starac Varsanufije Optinski. Ispričavši mu čitav svoj život, Nikola, nekadašnji Jusuf, ipak se oporavio. Bio je toliko bogougodan da je čuo angelsko pojanje, imao nebeska viđenje poput apostola Pavla, upitao je Starca Varsanufija, da li i on ima slična iskustva? Čuveni prozorljivi Starac nije imao.
Posle nekog vremena Nikola(Jusuf) se upokojio. Nakon njegove smrti otkrili su da mu je tijelo nevjerovatno bilo izranjavano od nekadašnjeg mučenja za vjeru. Tek tada se zaista otkrila dubina žrtve i podviga ovoga svetitelja Božijeg.
Promisao Božiji je zaista nedokučiv. „Ima prvih, koji će biti poslednji, a, ima poslednjih, koji će biti prvi“.
Sveti Nikola(Jusufe), moli Boga za nas.
Miloš Lalatović
