Piše: Tufik Softić
Građanski aktivista iz Plava Rašit Marković bez imalo uvijanja je nedavno optužio neke dojučerašnje kolege i borce za ekološki državu, da su postali “lovci na grantove”.
Pokušavam da se prisjetim kako je ono tačno kazao. „Kad će ovo poglavlje 27 i da li su spremni brendirani ekolozi. Nešto su kao malo zbunjeni i pogubljeni. Čekam ih da im dam ekspluzivu bez centa, kao i vazda kad su ‘bucali’ projekte moja braća ekolozi na moja pleća i pleća onih iz prvih redova. Čekam vas u Plav da mi donesete elaborat za one tri pitke rijeke u Nacionanom parku Prokletije i ko ga je potpisao, a neko od vas jeste garant, zvijezde grantova“. Završen citat. Na privatnom Fejsbuk profilu.
Na šta je Rašit mislio? Priču sam više pita ispričao i o tome pisao, ali do sada nije bilo nikakvog efekta, niti adekvatnog odjeka. A moralo je biti. Napravljen je ekocid koji ovaj građanski aktivista upoređuje sa posljedicama atomske bombe. Da obnovimo gradivo?
Nacionalni park Prokletije je najmlađi u Crnoj Gori i taj status je dobio 2009. godine. Sedam godina kasnije neko dozvoljava da se u srcu tog nacionalnog parka izgrade dvije male hidroelektrane i da se tri rijeke pitke vode stave u cijevi. Za te potrebe u nacionalni park, u kojem je zabranjeno odlomiti granu sa drveta da bi se poštapljivali dok planinarite, uvedene su teške mašine i iskopano više kilometara kanala koji su na nekim mjestima duboki do deset metara i postavljene azbestne cijevi.
I Rašit, kao i drugi građanski aktivisti iz ovog ranije su putem medija saopštili da izgradnja ovih malih hidroelektrana predstavlja organizovani kriminal na koji već osam godina niko nije reagovao, i upozoravali da sve pokušava da se prepusti zaboravu.
Ko su bili tajkuni? 2016. godine firmi „Kronor“ iz Podgorice neko je dao koncesije za gradnju MHE na tri rijeke koje izviru u NP Prokletije – Hridska i Babinopoljska iz kojih je voda dovedena do jedne hidrocentrale, kao i treća, Treskavička, na čijim vodama je izgrađena druga hidrocentrala. Vodozahvati su u strogoj zoni Nacionalnog parka Prokletije, a zatim su te rijeke cijevima dovedene do mašinskih postrojenja, odnosno malih hidrocentrala, koje se nalaze u takozvanoj zoni zaštite nacionalnog parka.
Prema nešto ranijim podacima iz centralnog registra, vlasnik firme „Kronor“, koja je tada dobila koncesije za izgradnju malih hidroelektrana u NP Prokletije, je kompanija „Kroling“. Vlasnik kompanije “Kroling” bio je Željko Mišković, dok su po deset procenata imali „Normal kompani“ i „Mont hidro“. Vlasnik „Normal kompani“ je bio Željko Burić, onaj što je njegov zvanično hotel “Hilton”, a „Mont Hidra“ Predrag Bajović, šura nekadašnjeg premijera Igora Lukšića. Raspleti ga Bože.
Njihov prihod od ove dvije hidroelektrane veći je možda od budžeta Opštine Plav, ili makar neto zarada svih zaposlenih u lokalnoj upravi. Ali Plav od toga nema ništa, sredstva i od ovog prijekta na sjeveru odlivaju se u nepoznatom pravcu, dok lokalnoj sredini ostaju minimalni prinosi od koncesija i poreza na nepokretnosti, što apsolutno nije vrijedno štete koja je napravljena.
Ono što interesuje Rašita, a i javnost bi morala da zna, jer je od interesa da se zna, ko je potpisao elaborate o zaštiti životne sredine bez kojih ni ove, kao ni bilo koje hidrocentrale ne bi mogle biti izgrađene? Ko je bio tako hrabar, ili da prostite tako glup, misleći valjda da tadašnjoj vlasti kraja nema, da sam sebi potpiše krivičnu prijavu. Institucije ćute četiri godine poslije političkih promjena. Ućutali su, što je najgore, neki koji su tada bili vrlo glasni.
Upravo zbog toga Rašit kaže da su mnogi od poznatih crnogorskih ekoloških boraca iz tog vremena angažovanjem kroz nevladin sektor postali “lovci na grantove”. Znajući Markovića, on to sigurno ne govori bez argumenata. Otprilike se nagađa i na koga je mislio. Ali reći će to on sam, prije ili kasnije.
Marković koristi svaku priliku da putem medija ili društvenih mreža pozove tužilaštvo. Nudi se da svjedoči. Ključna pitanja su vrlo jednostavna. Ko je u to vrijeme bio ministar ekologije? Ko ministar ekomonije? Ko je bio direktor Agencije za zaštitu životne sredine? Ko je bio predsjednik opštine Plav? Ko je bio direktor Nacionalnog parka Prokletije u trenutku kada je to rađeno?
Da li su ti ljudi nešto učinili, jesu li prstom mrdnuli da spriječe ovaj ekocid? Ako nisu, kao što nisu, onda su svi odreda saučesnici zločina koji ne zastarijeva i doći će vrijeme da se ova priča otvori na mnogo ozbiljnijem novou, a ne samo preko medija i društvenih mreža.
Ipak, najviše od svega javnost žulja pitanje koga Rašit od ekoloških aktivista naziva “zvijezde grantova” i “brendirani ekolozi”. Meni je rekao za jednoga, onog što je uzeo hiljade eura da podigne dron i snimi neke lokacije dok javnost misli da je to radio bez interesa. A nema ga da podigne dron, da snimi i pokaže kako izgledaju hidrocentrale u NP Prokletije i kako izgleda šuma u njihovom širem pojasu. Onaj što dobro unovčava ekološki aktivizam.
Eee moj Rašite, vremena se mijenjaju, ljudi se prodaju, malo je haotično, lovi se u mutnom. Sad ili nikad. Sve je poskupilo, od nečega mora da se živi. Pa, ne no je li?
Izvor: RTCG
