Piše: Nebojša Ozmić
U mom životu, nisam sreo većeg zaljubljenika u svoju profesiju. Takvog i tolikog zaljubljenika, koji je u stanju da zbog odanosti profesiji, žrtvuje sebe i svoju porodicu. Misliti prvo na vojsku, otadžbinu i državu a onda na sebe i svoju porodicu, to zaista čine retki ljudi, a general Simović je nesumnjivo jedan od njih.
Operacija „Šivara“: pokušaj prljanja koji nije uspeo
Cilj operacije „Šivara“ bio je da general Simović bude uprljan — ali to nije uspelo. Ukupna „šteta državi“ iznosila je 250.251 dinar, dok izdavanje sale nije bilo u njegovoj nadležnosti, već u nadležnosti potčinjenog komandanta. I to tada, pre tri godine.
Generala Simovića poznajem više od deset godina. Veličina u svakom smislu. Njegovu popularnost u vojsci i narodu ne voli neko iz vrha Vojske — i to ne od juče — pre svega zbog konkurencije.
„Gašenje svetla“ i brisanje tragova
Poštujući njegovog naslednika, moram da kažem: nekorektno je gašenje svetla — „zbog njegovog ravnanja na desno“ i „zbog štednje struje“ — na zgradi Komande Kopnene vojske i celom kompleksu Doma vojske. Posebno kada se ima u vidu da je Simke, sa saradnicima, osvetlio obe zgrade, ulepšao grad i vojsku učinio ponosnijom.
Skinute su i fotografije svih najviših niških komandanata — od generala Lešjanina (1877), četvorice srpskih vojvoda, posleratnih generala Lebarića, Vučetića i mnogih čuvenih generala, a potom i branilaca od NATO pakta Pavkovića, Lazarevića, Dikovića, Živkovića, do Simovića. Te fotografije su posle osam godina stajanja na zidu u Domu vojske — skinute sa zida. A celina je izgledala estetski i istorijski usklađeno: otmeno, ponosno i veličanstveno. Zašto? Potpuno nepotrebno! Kako bi se naslednik generala Simovića osećao da je u Domu vojske – Novi Sad gde je službovao, neko skinuo i „renovirao nečiji rad“? U Vranju u Domu vojske naređeno je da se skine slika sa zida na kojoj je general Simović sa 35 oficira! Šta se to dešava otkada je omiljeni general skinuo uniformu?
Zašto je u zgradi vranjskog garnizona naređeno da se sve grupne fotografije na kojima se nalazi general Simović skinu? Verovatno i tu zbog „krečenja zidova“?
„Renoviranje“ Muzeja Kopnene vojske: pitanje motiva
U najavi je „renoviranje“ Muzeja Kopnene vojske, na koji su Srbija i Niš više od osam godina ponosni. Međutim, stiče se utisak da je poenta — brisanje dela generala Simovića. On je veoma stručan kada je u pitanju poznavanje istorije i poseduje talenat u uređenju prostora u kome dominiraju naše slobodarske tradicije i Vojska.
Ovo odgovorno tvrdim i kao istoričar i kao Nišlija
Muzej Kopnene vojske je ponos Niša i Srbije i kao takvog ga treba čuvati, a ne „renovirati“. Ako se to uradi, čini se neoprostiv greh i velika greška.
Ovaj muzej su posetile mnoge poznate ličnosti, a navodim samo neke: akademik Matija Bećković, akademik Slavko Terzić (istoričar), dr Mile Bjelajac, istoričar, dr Danica Grujičić, lekar, Efraim Zurof, direktor centra „Simon Vizental“, košarkaška reprezentacija Srbije na čelu sa selektorom Svetislavom Pešićem, Aleksandar Saša Đorđević, košarkaš i bivši selektor, Kornelije Kovač, kompozitor, Tanasije Uzunović, glumac, Dragan Pantelić, golman, Goran Šepa – Gale „Kerber“, muzičar, Ivan Miljković, najbolji odbojkaš sveta, kao i brojne druge vojne i civilne delegacije. Obišli su ga i svi državni zvaničnici – predsednik države, ministri odbrane, mnogi visoki rukovodioci iz Republike Srpske, skoro svi aktivni i penzionisani generali i Muzej je svima valjao, a pošto više nema idejnog tvorca Muzeja u toj zgradi, onda ga treba „renovirati“?
Po svemu sudeći, naslednik ima i „specijalan zadatak“.
Pritisci, penzionisanje i pokušaj diskreditacije
Simke nikada nije hapšen, niti je ikada nosio nanogicu. Hteli su namerno da ga uprljaju, jer od komandira voda do komandanta Kopnene vojske, 37 godina, nije imao jednu jedinu mrlju u briljantnoj karijeri, sada je očigledno da je neka mrlja na kraju morala da se napravi, jer je je nesumnjivo veliki autoritet u vojsci, a narod ga jednostavno voli.
U drugoj polovini prošle godine imao je velike neprijatnosti. Ne samo bilo koji general — retko koji čovek bi izdržao psihički pritisak koji je on izdržao. Verovali ili ne, ispred porodice i sebe stavio je vojsku, otadžbinu i državu. Njegova divna supruga, pravnik, uvek u dobru i zlu sa njim, kada je čula da je to uradio — a nije morao — vikala je na njega, ali ne vredi – tako je nasađen, kako ona kaže.
Njegova biografija je impresivna i nalazi se OVDE i OVDE, a deo posvećen tome šta je potpisao u interesu vojske, otadžbine i države, a ne svoje porodice i sebe, nalazi se OVDE.
Posle briljantne karijere je penzionisan i prljan. Mislim da se radi o jedinstvenom slučaju u svetskim razmerama da je nekom generalu izrečena presuda dva radna dana pre skidanja uniforme.
Simke je godinama bio svetlost u tunelu. Neko je želeo da svetlost nestane potpuno. Osim pet meseci ranijeg penzionisanja, usledili su progon i prljanje. Ipak, uvek će ostati ono što je bio — simbol vojničke časti i ljudske dobrote.
Jedno je sigurno i apsolutno tačno. Od 26. avgusta 1988.godine kada je u Nišu na Pantaleju postao komandir voda, do 27. juna 2025. godine kada je predao dužnost komandanta Kopnene vojske u briljantnoj karijeri „m“ od mrlje nije imao. Od tada do 3. novembra 2025.godine bilo je nečasnih namera i postupaka prema generalu koji je u svako doba dana osećao vojnika kako diše, znao šta muči podoficira i šta želi oficir, a kao čovek imao izuzetan osećaj za unapređenje odnosa vojske i građana Niša i cele Srbije. Kada je optužen, ne želeći da se preko njega bruka vojska i država tj. želeći da izbegne suđenje, priznao je ono za šta ga terete, potpuno svesno stavljajući vojsku, otadžbinu i državu ispred sopstvenog interesa.
Izvor: Nebojsaozmic.com
