Na današnji dan, 5. februara 1944. godine Josip Broz je uputio depešu povjerenicima u Srbiji, obavještavajući ih da im u specijalnu misiju šalje britanskog majora Džonija Hanikera, člana britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ, koji će Savezničkoj misiji pri Vrhovnom štabu dostavljati “sve vaše želje u pogledu pomoći savezničkog vazduhoplovstva”.

U depeši je naglašeno: “Vrhovni štab će ipak odlučiti da li će predloženi cilj da se bombarduje”. Otkrivanje sadržine te poruke omogućilo je istoričarima da razriješe misteriju o razlozima bjesomučne angloameričke vazdušne kampanje po gradovima u Srbiji i Crnoj Gori, tokom koje su “saveznici” do septembra 1944. godine malo naudili njemačkoj vojnoj sili, ali su pod izgovorom istjerivanja Njemaca ubili hiljade srpskih civila. Sve te akcije tražio je i odobravao sam Broz, i njegova riječ je bila prva i poslednja. Brozovi izaslanici u Srbiji i Crnoj Gori prijavljivali su, po njegovom nalogu, svoje želje, koje je on usaglašavao sa svojim željama i odlučivao kad će one biti realizovane. Da je ovaj zaključak tačan, potvrđuje činjenica da su se Englezi i Amerikanci, ubrzo poslije slanja ove Brozove depeše, ponovo obrušili na Niš. U međuvremenu šifrovanom porukom javio se Peko Dapčević. On je prijavio svoju želju: „Treba tražiti da saveznici što prije bombarduju Nikšić.“ Nedjelju dana kasnije, Nikšić je sravnjen sa zemljom. Pod ruševinama je nađeno 500 muškaraca, žena i djece, što mrtvih, što ranjenih, dok su drugi stanovnici ostali bez krova nad glavom. O tom događaju izvijestio je i Radio London: „Prilikom napada britanskih velingtona na Nikšić, bačene su razne blok bombe od dvije hiljade kilograma. Porušeno je i oštećeno pola varoši. Nikšić je bombardovan na traženje maršala Tita.“ Deset dana kasnije, Broz se obraća Peku Dapčeviću i Mitru Bakiću, svojim izaslanicima u Štabu 2. korpusa NOVJ: „Javite nam koja mjesta treba bombardovati.“ Dapčević i Bakić radio vezom odgovaraju: „Neka bombarduju Sjenicu, Bijelo Polje i Podgoricu. Molimo hitan odgovor na ove predloge. Peko, Mitar.“
Brozov odgovor stigao je iz vazduha. U ranu zoru 5. maja 1944. godine, na Podgoricu je krenulo 120 teških četvoromotornih bombardera. Nastao je pravi pakao. Gotovo čitava Podgorica razorena je do temelja. Engleske i američke bombe ubile su svakog šestog Podgoričanina. Nacistički okupator imao je samo 15 stradalih. Peko Dapčević javlja Brozu: „Politički, vojnički i moralni rezultat bombardovanja – dobar!“. Podgorica je bombardovana još u sedam navrata. Savezničko bombardovanje Nikšića i Podgorice, Štab 2. korpusa koristi da pozove sposobne za borbu da napuste gradove i priključe se Narodnooslobodilačkom pokretu, i upozorava: „Naši saveznici bombardovaće i danju i noću sva mjesta koja neprijatelju služe. Odmah napuštajte gradove i sva mjesta u kojima se zadržava okupator. Sposobni za borbu, prilazite našim slavnim brigadama”. U izvještaju borbenih jedinica na terenu Crne Gore jasno su naznačeni razlozi savezničkog bombardovanja. Štab 9. crnogorske brigade izvještava o jačini neprijateljskih snaga na prostoru oko Podgorice: „Ako bi uskoro uslijedilo makar i manje bombardovanje njihovih položaja, a specijalno okolnih sela oko Podgorice, te Kaznovice (Spuške Glavice) i Taraša, nastala bi takva situacija kod njih, da bi sve ono što zaista nije direktno uzelo učešća u pojedinim zločinima – izašlo iz Podgorice i tražilo zaštitu i utočište kod naše vojske”. Prvi izvještaj o minimalnim njemačkim gubicima u bombardovanju Srbije i Crne Gore, šalje američki ambasador iz Grčke, 15. maja 1944. godine: „Našim bombardovanjem jugoslovenskih civila, a kako je to Radio London objavio – bombardovanje je izvršeno na Titovo traženje, mi idemo na ruku neprijatelju, a ne samo što to ogorčava jednog vrlo zaslužnog saveznika, nego otuđuje od nas narod koji bi želio da se na našoj strani bori kada dođe veliki dan. Neameričko djelo činimo miješanjem u jedan bijesni građanski rat i time odbijamo od sebe naše prijatelje“.
Podgorici su komunisti poslije Drugog svjetskog rata nadjenuli ime po Brozovom konspirativnom nadimku a krajem 2018. godine postavljen spomenik Josipu Brozu u centru Podgorice.
Izvor: Mitropolija
