Raziđe se ona tmina crna…
Srpsko sunce zasja s neba plava,
Veseo se usklik svud’ zaori:
,,Samo sloga Srbina spasava!“
Ponovo je opet zablistala
Među braćom: sloga, ljubav prava,
Ushićenjem Srbin kliče sada:
,,Samo sloga Srbina spasava!“
Druge ptice u zanosnom letu
Viju s’ iznad srbinskijeh glava,
Slušajući gdje se gromko ori:
,,Samo sloga Srbina spasava!“
Na obzorju srpskom pomalja se
U svečanom ruhu, stara slava,
Susresti je Srbe, sa usklikom:
,,Samo sloga Srbina spasava!“
Đ. Perović
Izvor: ,,Glas Crnogorca“, Cetinje, nedjelja, 19. mart 1889.
