Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 25. decembra, načalstvovao je Svetom arhijerejskom liturgijom u Hramu Sv. Spiridona Trimitunskog u Peroju u Istri, povodom hramovne slave ove svete obitelji, uz sasluženje Preosvećene gospode Episkopa osečkopoljskog i baranjskog Heruvima i domaćina Episkopa gornjokarlovačkog Gerasima, sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko primorske i eparhija osečkopoljske i baranjske i gornjokarlovačke.
Na kraju Liturgije u slavu Božiju i čast Svetog Spiridona Čudotvorca, episkopa trimitunskog, prerezan je slavski kolač, a potom je Episkop gornjokarlovački Gerasim sabranima čestitao praznik i pozdravio braću arhijereje koji su došli da sa njegovom pastvom podijele ovu duhovnu radost, ističući posebnu zahvalnost Visokopreosvećenom Mitropolitu Joanikiju koji je donio blagoslove velikih svetinja, blagoslove Svetoga Petra Cetinjskoga, Svetoga Vasilija Ostroškog, Svetoga Arsenija Sremca…
-Mitropolitu nije jednostavno i lako, vidjeli smo to ovih proteklih godina, mjeseci, ali Gospod slugu svoga neće ostaviti. Mi se molimo Gospodu da im da snage, hrabrosti, da do kraja izdrže i odbrane svetinje i vrate dostojanstvo i Crnoj Gori i narodu pravoslavnome u Crnoj Gori. Neka mu Gospod da izobilje snage za sve što čini, a čini i vrši djelo Božije. Visokopreosvećeni, hvala vam na vašoj žrtvi i ljubavi, na vašoj podršci koju pružate nama u Eparhiji gornjokarlovačkoj. Vaša posjeta nama mnogo znači”, kazao je vladika Gerasim i zablogodario i vladici Heruvimu i današnjim kumovima koji su prineli slavske darove svetitelju i ugodniku Božijem Svetom Spiridonu, poželjevši da im Gospod podari izobilje blaga i milosti svoje.
Čestitajući praznik i slavu hrama, mještanima koji su porijeklom iz Crne Gore, Mitropolit Joanikije je kazao da nas slava Svetog Spiridona uvodi u božićni radost. Podsjećajući da je Gospod Isus Hristos došao u ovaj svijet, propovjedao Jevanđelje, činio mnoga i prevelika čudesa, pokazujući tako silu svoga božanstva, ali prevashodno silu svoje ljubavi prema ljudima, Mitopolit je naglasio da je tu silu i blagodat Gospod prenio na svoje sluge te da se ona ponajviše vidi na svetim Božijim ugodnicima kao što je Sveti Spiridon Čudotvorac.
Govoreći o žitiju ovog svetitelja koji je živio u četvrtom vijeku i bio jedan od otaca Prvog vaseljenskog sabora, kada je trebalo štititi pravoslavnu vjeru od jeretika i od kada imamo Simbol vjere, rekao je da su Sv. Spiridona krasile velike vrline i podvizi, velika čudesa, ali da se ponajviše govori o njegovom bezgraničnom smirenju, a to je zapravo bezgranično povjerenje u Boga.
-Sv. Spiridon se potpuno oslonio na Gospoda Isusa Hrista i Gospod Isus Hristos se nastanio u njegovom srcu i on je njime pomagao, tješio, njegovom mudrošću poučavao narod, ali i iscjeljivao, i za vrijeme svoga zemaljskoga života, a posebno pošto ga je Gospod uzeo Sebi. Onda je počeo preko njegovih svetih moštiju da izliva premnoga čudesa i iscjeljenja – besjedio je Mitropolit crnogorsko-primorski i sa prisutnima podijelio utiske i blagoslov sa Krfa, gdje je bio nedavno da se pokloni moštima Svetog Spiridona na dan njegovog molitvenog spomena po novom kalendaru.
Donoseći blagoslove iz Crne Gore, Svetoga Petra Cetinjskoga i Svetoga Vasilija Ostroškoga, Mitropolit je kazao da je odavno želio da vidi selo Peroj u Istri, gdje su se u vrijeme Svetoga Vasilija Ostroškoga nastanili Crnogorci tražeći više slobode, više uslova za život. Crna Gora tadašnja je podržavala Mletačku Republiku kao hrišćansku zemlju u borbi protiv Turaka pa su se tako otvorile mogućnosti da se dio crnogorskih porodica naseli ovdje, u Istri.
-Ali su došavši ovdje sačuvali i svoje običaje, svoju kulturu, tradiciju, svoju vjeru prevashodno. To je bilo najvažnije, vjera je bila važnija od materijalnih stvari i od nekih privilegija, i vidi se to kako su vjeru čuvali – kazao je Mitropolit i u prilog tome naveo činjenicu da 100 godina ovdje nijesu imali svoga hrama, ali su sveštenici obavljali službe i po kućama kako bi sačuvali svetu pravoslavnu vjeru, da bi sačuvali svoje pamćenje, da bi sačuvali čast i obraz svojih predaka i da bi sačuvali taj spomen na svoje porijeklo.
Naglašavajući da je ovo Hrvatska i da treba poštovati državu u kojoj žive, Visokopreosvećeni je rekao da je dobro da čuvaju svoju pravoslavnu vjeru:
-To je najbolje i za vas, ali uvejeren sam da je to najbolje i za državu, da time pokazuje da ima širine prema svim vjerama, posebno prema pravoslavnoj vjeri koja je zapravo najbliža katoličkoj. Mi smo braća, ali smo se malo po vjeri razišli. Međutim, ako smo dobri hrišćani onda ćemo činiti dobro jedni drugima i naći ćemo načina da živimo zajedno i da se kroz te naše razlike projavi jedno bogatstvo.
Poučio je sabrane da razlike nijesu prepreka da ljudi međusobno imaju i kontakta i ljubavi, i da pokažu jedni prema drugima čovječnost jer je mržnja ono što dijeli ljude. Po njegovim riječima kad imamo dobrote u srcu onda volimo svakoga čovjeka i svaki čovjek, pa i onaj koji je različit po vjeri i nacionalnosti, on nam je opet blizak, on nam je brat:
-Jer s njima treba da podijelimo i radost i žalost, i sve ono što nas u životu snalazi, i u tome se projavljuje jedno veliko bogatstvo života, jedno veliko bogatstvo naše vjere pravoslavne koja je imala uvijek tu širinu, i to treba i da zadržimo.
Posvjedočivši ogromnu radost zbog današnjeg sabranja, poučio je sabrane da kako su njihovi preci ljubili ovaj hram i kako su ga gradili, obnavljali i čuvali, a to su sve radili gledajući u budućnost, gledajući da ostave svojoj djeci i potomstvu dobar primjer, da i oni tako ljube sveti hram i svoju svetu vjeru pravoslavnu. Dalje je istakao da su se svi gosti i iz Eparhije osečkopoljske i baranjske, kao i iz Crne Gore, došli “od želje da se vidimo i bratski zagrlimo, da se objedinimo u Čaši Gospodnjoj, u molitvi i ljubavi u našoj Svetoj pravoslavnoj vjeri”.
-Ovo je predivno mjesto i hram, lijepa istorija, lijepi običaji. Čuvajte to, to je veliko bogatstvo! Naravno, vi ćete raditi, živjeti i ovdje i na drugim mjestima, ali nemojte zaboraviti nikada svoj kraj, svoj zavičaj, svoj Peroj, a nemojte zaboraviti ni svoju Crnu Goru – poručio je Mitropolit i pozvao vladiku Gerasima da zajedno sa sveštenstvom i narodnom, posebno djecom, posjeti Crnu Goru.
Na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije se osvrnuo na borbu za odbranu svetinja u Crnoj Gori, ističući da to nije bilo samo borba za odbranu građevina, imanja i materijalnih bogatstava nego borba za odbranu vjere, časti, obraza, pamćenja i zajedništva, jer znamo šta nas je i ko nas je u cijeloj našoj istoriji okupljao.
-Okupljala nas je naša sveta vjera, okupljali smo se oko imena Božjega, oko Hrista Gospoda, oko badnjaka, oko naših svetinja, posebno oko kivota Svetog Vasilija Ostroškoga i Svetoga Petra Cetinjskoga. Nije lako bilo održati vjeru ni u Crnoj Gori, a posebno nije to bilo lako vama ovdje. I šta mi treba vama da pričamo kako treba čuvati vjeru, kako treba čuvati svoj identitet, kad ste vi to do danas ovdje, jedno malo mjesto, jedno malo selo, mala šaka naroda, sačuvali, i pamćenje i vjeru i običaje i ime svoje narodno. Neka vas Bog za to sve nagradi!
Mi smo danas radosni, srce nam je prepuno radosti zbog ove slave, zbog ove mogućnosti da se danas ovdje saberemo u ovome divnome hramu, zajedno sa vama da se Bogu pomolimo, da zajedno prelomimo ovaj slavski kolač, koji je simbol i života i ljubavi i radosti i sreće. Neka vas Božji blagoslov prati u sve dane vašeg života, i vas i vaše porodice i vaše potomstvo, Amin Bože daj! Na mnogaja i blagaja ljeta.”
Evharistijsko sabranje završilo se riječima dobrodošlice paroha perojskog, protojereja-stavrofora Gorana Petkovića: “Blagodarimo vam vladiko na divnim riječima, želim u ime svih nas, naših divnih parohijana, da vam poželim dobrodošlicu. Evo dok ste pričali, razmišljam o tome kako je moguće da smo zadržali svoju vjeru i svoje običaje ne samo u Peroju već širom svijeta. Možda je ovo jedan trenutak koji ja prepoznajem kao sveštenik, a to je da se nadamo da nas niste zaboravili i da uvijek kada se molimo, kada služimo Liturgiju znamo da služimo zajednički sa cijelom vaseljenom.”
Visokoprosvećeni Mitropolit Joanikije je juče u popodnevnim časovima sa svojom pratnjom stigao u Gornjokarlovačku eparhiju, gdje ga je u Sabornoj crkvi Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu dočekao Njegovo preosveštenstvo Episkop gornjokarlovački g. Gerasim sa monaštvom i sveštenstvom ove eparhije.
Vesna Dević
Izvor: Mitropolija
