Dolazi kraj dobu u kome su se zahvaljujući povezanostima sa DPS-om ljudi ne samo furiozno bogatili već i brisali granice koje svako društvo postavlja sebi u vidu moralnog čina koji se ne smije pogaziti.
Računajući 21. maj 2006. godine kao početni datum obnovljene državnosti, pune nezavisnosti i sopstvene odgovornosti za državu lako možemo izračunati koliko je dugo Crna Gora u krizi. Punih 17 godina država nam ne funkcioniše kao društvo i teritorija u okviru čijih se granica sprovode zakoni koji građanima garantuju slobodu, jednakost i dostojanstvo. Umjesto da u novom državnom ruhu donosi zakone i afirmiše institucije koje će ih sprovoditi u interesu građana, DPS struktura je u proteklih 17 godina tražila i pronalazila modele pomoću kojih će simulirati institucije, izigrati postojeće zakone i donositi nove za sopstvene potrebe.
DPS je grčevito i po svaku cijenu čuvao jedinstvo vlasti. Na mjestima Predsjednika Crne Gore, Predsjednika Skupštine Crne Gore i Predsjednika Vlade Crne Gore uvijek i isključivo postavljani su Predsjednik DPS-a, Prvi potpredsjednik DPS-a i drugi podpredsjednika DPS-a čime je država ostala ponizna sluškinja jedne partije. U dva slučaja DPS je ustupio mjesto predsjednika Skupštine koalicionom partneru da bi figurativno prikazao kako je CG društvo tobože višepartijsko.
Institucije, tako organizovane države, oblikovali su i odnjegovali partijski kadrovi DPS-a. Postavljani su na rukovodeća mjesta da bi primali partijske instrukcije i prevashodno čuvali interese šefa Partije, partijske vrhuške i povezanih lica.
Skupština Crne Gore je u prethodne dvije decenije donijela na hiljade i hiljade zakona i uredbi sa zakonskom snagom. DPS većina ih je usvajala, koristila za određeni cilj, zatim ukidala, mijenjala i donosila nove i nove zakone saglasno novim interesima partijske vrhuške i povezanih lica.
U novoj državi nastavilo se se starom, usavršenom praksom. Tokom ranije vladavine DPS-a službeni listovi Crne Gore su izlazili svakodnevno. Pamtim zakone čije je vrijeme važenja bilo jedan jedini dan. Sledeći dan bi izašao novi broj Službenog lista i u njemu odluka da se jedan zakon ukida a drugi zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenom listu”. U međuvremenu neko bi po tom starom, 24 sata važećem zakonu stekao veliki novac, nekretninu, pravo na nešto, bio oslobođen kredita, aboliran i slično.
I tako dan za danom pojavljivali bi se novi zakoni koji bi važili do novog štampanja Službenog lista. DPS vrhuški i povezanim licima usta su bila puna tih zakona a džepovi sve puniji od pozivanja na njih.
Čuveni rimski istoričar i senator Publije Kornelije Tacit početkom Nove ere zapisao je “Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi”.
Slijedeći Tacitove riječi lako dolazimo do zaključka da proporcionalno broju stanovnika, zakona koje smo donijeli od obnove državnosti, imovine koju smo pretočili u private džepove, imamo daleko najpokvareniju državu. Pokvarena država je derivat DPS-a. Stvorena je da bi sve bilo po zakonu. Floskulu da se sve radi po zakonu čuli smo u CG institucijama i u CG političkoj javnosti nebrojano puta.
Od obnove državnosti vrhuška DPS-a nam probija uši papagajski ponavljajući “Sve je rađeno po zakonu”.
Zadnjih pola godine Crna Gora je doživjela velike promjene.
Rečita rečenica “Sve je rađeno po zakonu” zvuči drugčije.
Zašto?
Zato što rečenicu “Sve je rađeno po zakonu” DPS kadrovi sada izgovaraju iz zatvora. Slaba im je utjeha što ih njihov partijski šef naziva uglednim ljudima i prijeti tužiocima koji su ih smjestili u zatvor da moraju obezbijediti jake dokaze protiv njih inače, inače, inače …I sa inače i bez inače rečenica “Sve je rađeno po zakonu” iz zatvora drugčije odjekuje.
Predsjednica Vrhovnog suda, predsjednik Privrednog suda, vodeći ekonomisti i privrednici koji su od Crne Gore pravili ekonomskog tigra na Balkanu su pohapšeni. Imaju pravo da se brane ćutanjem ili da nastave ponavljati kako je sve rađeno po zakonu, mada mu to dođe jedno te isto. Narod Crne Gore osjeća razliku koja mu uliva nadu da je u državi probuđena Pravda, da se malo po malo oslobađaju institucije i da sa sistema spadaju zlogasni okovi partije.
Narod primećuje da je partijska vrhuška DPS-a do sada čuvenu rečenicu izgovarala namrštenog čela, podignutog prsta, prijetećim glasom i oštrim pogledom upućenim svima koji bi spomenuli moguća kršenja zakona u Crnoj Gori. Vitlala je tom rečenicom takozvana “Enigma jedne harizme” ili “Harizma jedne enigme” kako su panagirici novinari, javni funkcioneri i partijski propagandisti nazivali predsjednika Partije i Države. Sada je drugčije. Rečenicu “Sve je rađeno po zakonu” prati znojenje.
Što još ovu rečitu rečenicu čini toliko važnom?
Svemoćni DPS i njegovi sateliti više ne odlučuju ko će biti istražni sudija, ko tužilac, ko predsjednik suda. DPS-ovci više ne mogu, kao do sada, da nameću sudstvu i tužilaštvu svoje ljude koji će papagajski ponavljati da je “sve bilo po zakonu”, da “nema ni udaljene sumnje”, da nema “dokaza za đelo koje se goni po službenoj dužnosti”.
Dolazi kraj dobu u kome su se zahvaljujući povezanostima sa DPS-om ljudi ne samo furiozno bogatili već i brisali granice koje svako društvo postavlja sebi u vidu moralnog čina koji se ne smije pogaziti.
Nadajmo se da sa novim tužiocima i sudijama zakon više neće ignorisati surova i očigledna ubistva, brutalne oblike privrednog kriminala, drske falsifikate, prevare i muljaže raznih vrsta. Vjerujmo da će doći do njihovog procesuiranja, da se neće, kao i do sada odbacivati predmeti zbog tzv. “nedostatka dokaza”.
Mnogo pouzdaniji znak da Crna Gora izlazi iz krize je i mjesto gdje se izgovara čuvena rečita rečenica.
Do sada kada god bi tokom obijesne i neograničene vladavine DPS vrhuške neka afera koja se njih lično tiče isplivala u javnost dogodilo bi se sledeće. Onaj najviše pozicionirani učesnik ili osumnjičeni za aferu pozvao bi sudiju i tužioca u svoj kabinet da im uz piće objasni da se sve radilo po zakonu. Sudije i tužioci bi zadovoljno izlazili iz predsjedničkih kabineta i napredovali u službi. Postajali bi Predsjednici sudova i Vrhovni tužioci.
Sada po prvi put imamo tužioca koji saslušava osumnjičene u svojim kancelarijama. Vjerovatno će i sam Predsjednik države doći u njegove službene prostorije i dati izjavu povodom svog prvog miliona eura (nagađajte koliko ih još ima) zarađenog godinu dana poslije obnove državnosti. Nije važno u kom će svojstvu doći Predsjednik države u prostorije tužioca, ali je važno da će se po prvi put dogoditi ono što je do sada bilo nezamislivo.
Predsjednik neće kasniti. Doći će u vrijeme koje mu je neko drugi zakazao. Neće iznositi stavove o državnoj politici i međunarodnoj zajednici. Odgovaraće na pitanja. Pitanja će biti mnogo jednostavnija od onih koja su mu do sada servirana. I što je veoma važno, pitanja mu ovoga puta, nadam se, neće biti unaprijed dostavljena.
Povodom Predsjednikovog saslušanja iliti davanja izjave povodom prvog miliona Tužilac se neće obratiti javnosti. Međutim to ne smeta da se DPS u vezi događaja povezanog sa Šefom njihove partije i naše države obrati javnosti. Obraćali su se i zbog mnogo bezznačajnijih stvari. Čekaćemo. Možda ćemo još jednom čuti čuvenu rečitu rečenicu da su prvi šefov milion i svi ostali njegovi miloni, za koje se kako vidimo interesuje i Evropska Unija, zarađeni po zakonu.
Ranko Rajković
