Moglo bi se shvatiti kao uobičajena bizarnost crnogorske svakodnevice, samo kada tekst „crnogorskog patriote Nikole K. Čelebića“, što je objavljen nedavno na „Radio Skali“ ne bi mogao da se okarakteriše kao školski primjer fašističke produkcije.
Kakav je to način?
„Crnogorski patriota“ Nikola K. Čelebić iznosi jednu anegdotu iz svog porodičnog predanja, navodeći slučaj svoje rođake što se udala u Zeti za izvjesnog Despotovića, pretpostavljajući na osnovu prezimena da je zet morao biti Srbin. Kada sve, dalje, ispripovijeda ‒ kako je suprug izvršavajući naredbu nekog turskog silnika svoju suprugu silniku i ustupio, a ona čuvajući svoju čast ubila njega, a potom i svog muža ‒ izvodi finalni zaključak:
„Ovo je istiniti događaj i pokazuje kolika je razlika u karakteru između Crnogorca/ki i Srba/kinja“. (sic!)
U civilizovanom društvu svaki komentar bio bi suvišan, ali krivična tužba, najmanje za govor mržnje, bila bi izvjesna, pa i javni prezir prema ovakvom promoteru fašizma.
No, ovdje, možda, ima smisla pojasniti kako „crnogorski patriota“ Čelebić nije, evidentno, samo infantilan, već i zlonamjeran, budući da svjesno i planski zloupotrebljava iskustvo svog porodičnog predanja, jednu anegdotu ili „istiniti događaj“ potpuno je svejedno, kako bi izvršio svoju rasističku generalizaciju/teoriju.
„Crnogorski patriota“ mogao je reći sve što misli i da ne koristi ovu anegdotu, jer ona s njegovom poentom ni logički ne korespondira, ako nije suvišno to ikom slovesnom pojašnjavati. Pa ipak, u njegovom slučaju taj „istiniti događaj“ jedino dokazuje da autor osim fašističkih intencija, posjeduje minimalan intelektualni potencijal. Doduše, to dvoje obično idu zajedno.
