Nedeljna litija dekriminizovala je okupljanja protiv predaje Kosova, a studentski protesti dodali su neophodnu oštrinu koju takvi protesti moraju da imaju u suočavanju sa medijskim jednoumljem u Srbiji.
Hronika najavljene predaje 8.
Kod Leposavića, oni specijalci koji tamo ne smeju da budu po NATO garancijama Vučiću, prebijaju srpske mladiće. Nova realnost; i do sada tvrdi opstajnici na Severu Kosova dižu ruke od svega. Pilićari Alfa Vuka nadaju se kosovskim lokalnim izborima u aprilu, e da bi još nešto pokljucali. Svi imaju adese, neki i po više njih, u Beogradskom pašaluku, i od raje je to teško sakriti. Put u propast je trasiran.
Neki pravnici se nadaju da će se kroz pregovore otvoriti prostor za bolja rešenja za tzv. ZSO i status Crkve na Kosovu i Metohiji. Drugi, poput Dragutina Nenezića, upozoravaju da će albanska strana biti tek mnogo škrtija kada dobije overenu tzv. Mapu puta za primenu „Sporazuma o normalizaciji“. Normalno, veseli profesor ustavnog prava i sudija Ustavnog suda Srbije, u istovetnim člancima (!) u Novostima i Politici, unapred odbacuje svaku intervenciju Ustavnog suda, svi ti dokumenti koji se donose navodno nisu pravni, nego politički, a on od politike jedino zna da navijanje za Alfa Vuka donosi dve lepe plate (plus autorski honorari!).
Nešto se, ipak, menja i u javnom mnenju i na ulicama, nezadovoljstvo se po raznim pitanjima iskazuje sve masovnije i organizovanije (pokret za odbranu izgnanih tužiteljki, itd). I oko Kosova i Metohije, litijsko okupljanje u Beogradu na Nedelju Pravoslavlja , koliko god bilo upitno sa kanonske tačke, pokazalo se blagotvorno po dekriminalizaciju javnih okupljanja i protesta, koji su od Sretenja trebalo da budu markirani samo snajperima i „ekstremnim desničarima“. AV tabloidi su prećutali litije, ali su ih zato „Šolakovi mediji“ prikazivali kao skup sto ljudi koji ima nešto protiv policije. Tako se pokazalo, da za razliku od Slobinih vremena, u Beogradu i Srbiji nema alternativnih medija. Ostala je borba na društvenim mrežama i na – ulici.
Studentski Plato je proradio i za prvi protest bio je veoma uspešan. Hrabri, mladi ljudi uneli su neophodnu dozu oštrine u odnosu prema režimu i, ako je suditi prema iskustvu iz devedesetih, njihove parole postaće uskoro „svojina“ čitave naše omladine. Dok su tabloidi sumanuto izračunali da je prosek godina učesnika studenskog protesta, baš 58 (!), Alfa Vuk je odmah odgovorio organizovanjem pokreta „za odbranu Srbije“. Kada bi čovek mogao da se pouzda u spremnost na, makar tehničku, saradnju lidera opozicije, odbrana Srbije bi vrlo brzo dobila drugačije usmerenje. U svakom slučaju, teške će biti martovske ide i ove godine.