Javna ustanova (JU) “Zahumlje” Nikšić organizovala je promociju najnovije knjige prof. dr Budimira Aleksića „Četiri rasprave o Podgoričkoj skupštini“. O djelu, objavljenom u izdanju Književne zadruge Srpskog nacionalnog vijeća, govorili su prof. dr Miroslav Doderović, dr Žarko Leković i autor.
Veče je moderirao istoričar Ilija Bajović, urednik programa u „Zahumlju“.
Najnovija knjiga prof. dr Budimira Aleksića „Četiri rasprave o Podgoričkoj skupštini“ sastoji se iz četiri cjeline: „Podgorička skupština 1918. godine i ujedinjenje Crne Gore i Srbije“, „Ujedinjenje Crne Gore i Srbije 1918. u srpskoj memoarskoj literaturi“, „Srpska književnost o Podgoričkoj skupštini i ujedinjenju Crne Gore i Srbije 1918. godine“ i „Podgorička skupština i njene odluke u interpretacijama crnogorskih ideologa“.
Djelo sadrži i priloge: Spisak poslanika Podgoričke skupštine, Odluku Podgoričke skupštine o ujedinjenju Crne Gore i Srbije, Program Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, Izvještaj Franš D‘Eperea o stanju u Crnoj Gori 1919, kao i tekst književnika Vladimira Mijuškovića objavljen u „Politici“ 1938. povodom 20-to godišnjice Podgoričke skupštine, kazao je prof. dr Miroslav Doderović, na promociji Aleksićeve knjige, u Nikšiću.
“Svako ovo poglavlje, otkriva nam, u stvari, svu složenost Podgoričke skupštine i svako ovo poglavlje nam otkriva koliko je Aleksić, kao dobar analitičar, znao da odabere istorijske činjenice, a zna da odabere i književne činjenice i činjenice iz literature, ali i činjenice iz savremene političke stvarnosti, gdje su akteri, često pozivajući se na Podgoričku skupštinu u stvari postali žestoki zagovornici revizija njenih odluka”, kazao je Doderović.
Po nepodijeljenom mišljenju nepristrasnih i objektivnih istoričara, na Podgoričkoj skupštini je ostvarena viševjekovna želja srpskog naroda Crne Gore i Srbije za ujedinjenjem i stvaranjem jedinstvene srpske države. Ali, kako to navodi autor, i dalje su ostala nerazumijevanja, pogrešne interpretacije i ocjene, što predstavlja recidive jugokomunističke i crnogorske mitomanske istoriografije ili je rezultat političkog prilaženja tom problemu, kazao je dr Žarko Leković.
“U ovom radu Aleksić ističe da se u istoriografiji uzima da 1918. godina predstavlja jednu od najznačajnijih godina u istoriji Crne Gore, jer se u toj godini desio događaj pod imenom Podgorička skupština i ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Tim događajem je završen period vladavine mitropolitsko-gospodarske loze Petrovića Njegoša u Crnoj Gori i otpočeo je period novog života ove zemlje u zajedničkoj jugoslovenskoj državi”, istakao je Leković.
Knjigu čine radovi prezetnovani na međunarodnim naučnim skupovima i konferencijama održanim u Crnoj Gori i okruženju.
“U njima sam sumirao, koliko sam znao i umio, sve ono što je do sada napisano o Podgoričkoj skupštini, dakle viđenja istorijske nauke, viđenja naših najeminentnijih istoričara i publicista. Isto tako, memoarsko-dnevničku literaturu sam konsultovao i predstavio u jednom od ovih radova, ali sam dao i mišljenja pseudoistoričara koji koji se bave istorijskim revizionizmom, a koji su naročito aktivni u poslednjih tridesetak godina“, kazao je Aleksić.
Knjigu je za štampu je pripremio dr Nikola Marojević. Lekturu i korekturu je uradio dr Radisav Marojević, a azbučni registar ličnih imena Aleksandra Aleksić.
